Defter star gotovo 550 godina otkriva kako su živjeli stanovnici Ostrošca i Čehara: Evo šta su uzgajali i čija su imena sačuvana(FOTO)

U Ostrošcu su uzgajani pšenica, zob, proso, krupnik, lan, voće i trešnje, dok su Čehari imali tri vinograda, mlin, košnice i proizvodnju sira. Osmanski defter iz druge polovine 15. stoljeća donosi jedan od prvih detaljnih prikaza života na prostoru današnje općine Jablanica.

Prije približno 550 godina Ostrožac i Čehari nisu bili samo imena na karti uz Neretvu. Bili su organizirana sela s domaćinstvima, obradivim zemljištem, vinogradima, voćem, pčelama, stokom i jasno evidentiranim poreskim obavezama.

O tome svjedoči Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, osmanski defter nastao između 1475. i 1477. godine, čiji je prijevod, napomene i registar priredio historičar Ahmed S. Aličić.

Na njegovim stranicama nisu sačuvani samo nazivi sela. Zapisana su imena pojedinih stanovnika, broj poreskih domaćinstava, usjevi koje su uzgajali, vinogradi, voćnjaci, košnice, stoka, mlinovi i prihodi koje je osmanska uprava očekivala od svakog naselja.

Zahvaljujući tome možemo napraviti opreznu rekonstrukciju ekonomskog života dva jablanička sela u vremenu neposredno nakon uspostavljanja osmanske uprave.

Šta je zapravo bio defter?

Defter nije bio popis stanovništva u današnjem smislu. Osmanskoj upravi prvenstveno je služio da evidentira poreske obveznike, zemljište, proizvodnju i prihode koji su mogli biti dodijeljeni nosiocima timara.

U njemu zato uglavnom ne nalazimo supruge, djecu i sve druge članove porodice. Navedeni su prvenstveno odrasli muškarci, domaćini i zasebni poreski obveznici.

Izraz „domova“, kojim je Aličić preveo osmanski termin hane, označava poreska domaćinstva, a ne nužno broj kuća. Jedno takvo domaćinstvo moglo je obuhvatati bračni par, djecu, starije članove porodice i druge osobe koje nisu pojedinačno upisane.

„Neoženjeni“ su bili odrasli muškarci bez vlastitog porodičnog domaćinstva, ali dovoljno samostalni da budu evidentirani kao zasebni poreski obveznici.

Zbog toga na osnovu broja domova ne možemo precizno izračunati koliko je Ostrožac ili Čehar imao stanovnika. Svaka procjena ukupnog stanovništva morala bi počivati na pretpostavljenom broju članova porodice, a takav prosjek može značajno varirati.

Defter nam mnogo pouzdanije govori o odnosu veličine sela i o njihovoj ekonomskoj strukturi.

Ostrožac je imao 23 poreska domaćinstva

Na štampanoj stranici 288 Aličićevog izdanja stoji:

„Selo Ostrožac, timar spomenutog, pripada Borovcu.“

Ovaj kratki zapis smješta Ostrožac u tadašnju administrativnu cjelinu Borovac. Na prostoru Borovca postojala je srednjovjekovna utvrda koja je, prema općinskom pregledu kulturno-historijskog naslijeđa, predstavljala administrativno središte šireg područja kojem su pripadali Ostrožac, Radešine, Seljani, Ribići, Paprasko i Dobrigošće.

Defter zatim navodi ljude evidentirane u selu. Među njima su Radovan, Dejan i Martin, sinovi Milovca, zatim Vuk i Vučisav, sinovi Brajana, Stepan, Radohna, Petrij, Radun, Radin, Radoje, Radivoj, Pavko, Bolašin i drugi.

Često ponavljanje imena oca uz ime poreskog obveznika omogućavalo je osmanskim popisivačima da razlikuju ljude sa sličnim imenima. Danas nam ti zapisi daju rijedak pogled u porodične veze stanovnika sela.

Defter za Ostrožac donosi sažetak:

„Domova 23, neoženjenih 3, musliman 1, porez na čift 22.“

Ostrožac je, dakle, imao 23 evidentirana poreska domaćinstva i tri zasebno upisana neoženjena muškarca. U popisu je posebno označen jedan muslimanski poreski obveznik.

To ne znači da je selo imalo samo 27 stanovnika. Stvarni broj ljudi bio je veći jer supruge, djeca i drugi članovi domaćinstava nisu pojedinačno evidentirani.

Istovremeno, podatak o jednom muslimanu ne treba tumačiti kao potpunu vjersku statistiku. Riječ je o jednom posebno evidentiranom muslimanskom obvezniku ili domaćinstvu, a ne nužno samo jednoj osobi islamske vjere u cijelom selu.

Njive, vinograd i trešnje

Defter pokazuje da je Ostrožac imao raznovrsnu poljoprivrednu osnovu.

U selu su evidentirani:

• jedan hasa vinograd;
• dvije hasa njive;
• trešnje;
• pšenica;
• zob;
• krupnik;
• proso;
• bašte;
• košnice;
• svinje;
• voće;
• lan;
• proizvodnja mošta.

Posebno je zanimljivo ime jedne njive – Zgon. Takav podatak mogao bi biti važan u budućem terenskom istraživanju jer se stari nazivi zemljišta ponekad stoljećima zadržavaju u lokalnom govoru i katastarskim evidencijama.

Defter uz Ostrožac navodi i „hasa trešanja“. Nije potpuno jasno da li se radilo o uređenom nasadu, većem broju stabala ili posebno izdvojenom prihodu od trešanja, ali zapis potvrđuje da su one imale dovoljno privrednog značaja da budu posebno evidentirane.

Izraz hasa označavao je prihod ili zemljište izdvojeno u korist nosioca određenog timara. To ne treba poistovjećivati sa savremenim privatnim vlasništvom. Stanovnici su zemlju obrađivali, dok je pravo na određene prihode bilo uključeno u osmanski timarski sistem.

Žitarice su činile osnovu privrede Ostrošca

Najveći dio evidentirane vrijednosti Ostrošca dolazio je od žitarica.

Defter navodi:

• pet lukana pšenice, vrijednih 120 akči;
• 20 lukana zobi, vrijednih 180 akči;
• 12 lukana krupnika, vrijednih 104 akče;
• pet lukana prosa, vrijednih 40 akči.

Ukupna fiskalna vrijednost navedenih žitarica iznosila je 444 akče. To je približno 61 posto ukupnog evidentiranog prihoda Ostrošca.

Zob je imala najveću pojedinačnu vrijednost. Mogla je služiti za ljudsku ishranu, ali i za ishranu radne i transportne stoke. U dolini kojom su se povezivali unutrašnjost Bosne, Neretva i hercegovački pravci, stočna hrana mogla je biti važna i za lokalno kretanje ljudi i dobara.

Pšenica je predstavljala vredniju prehrambenu kulturu, dok su proso i krupnik bili prilagođeni različitim vrstama zemljišta i uvjetima proizvodnje.

Riječ lukan ili lukno označava historijsku mjeru za žitarice. Njena stvarna zapremina nije svuda i u svakom razdoblju bila jednaka, pa količine nije opravdano bez posebnog istraživanja pretvarati u današnje kilograme.

Vinogradarstvo je donosilo četvrtinu prihoda

Ostrožac je imao jedan hasa vinograd. Uz njega je zapisano deset medri i vrijednost od 80 akči.

Pored tog vinograda, evidentirana je i desetina od vinograda odnosno mošta: 13 medri u vrijednosti od 104 akče.

Zajedno su vinograd i mošt nosili fiskalnu vrijednost od najmanje 184 akče, što je približno četvrtina ukupnog prihoda sela.

Mošt je svježe iscijeđeni sok od grožđa koji je mogao biti korišten neposredno ili ostavljen da fermentira. Defteri su ga evidentirali kao mjerljivu i oporezivu poljoprivrednu proizvodnju.

Medra je historijska mjera korištena za vino i mošt. Kao i kod lukna, nije sigurno da je u svim krajevima imala istu zapreminu. Zbog toga je vrijednost u akčama korisnija za poređenje Ostrošca i Čehara od pokušaja pretvaranja medri u današnje litre.

Akča je bila osmanska srebrna novčana i obračunska jedinica. Vrijednosti iz deftera ne mogu se jednostavno pretvoriti u konvertibilne marke jer su cijene, plate, količina srebra i kupovna moć bili potpuno drugačiji.

Košnice, svinje, voće i lan

Pored glavnih usjeva, u Ostrošcu su evidentirani:

• desetina od bašta u vrijednosti od 20 akči;
• desetina od košnica – deset akči;
• porez na svinje – pet akči;
• desetina od voća – deset akči;
• desetina od lana – deset akči;
• stavka označena kao nijabet – 25 akči.

Bašte pokazuju da se uz osnovne žitarice uzgajalo i povrće ili drugi vrtni proizvodi. Košnice svjedoče o pčelarstvu, odnosno proizvodnji meda i voska.

Vosak je u predindustrijskom društvu bio važan za rasvjetu, vjerske potrebe i različite zanate, dok je med bio jedan od glavnih dostupnih zaslađivača.

Porez na svinje potvrđuje da je svinjogojstvo bilo dio seoske ekonomije. Defter ne govori koliko je životinja držano niti ko ih je tačno posjedovao, ali pokazuje da je njihov broj ili promet bio dovoljan da stvori zasebnu poresku stavku.

Lan se uzgajao zbog vlakana od kojih se izrađivalo platno, užad i drugi predmeti potrebni domaćinstvu. Njegovo prisustvo ukazuje da proizvodnja nije služila samo prehrani nego i izradi odjeće i kućnih potrepština.

Ukupan evidentirani prihod Ostrošca iznosio je:

„Ukupan prihod 730.“

Riječ je o 730 akči fiskalne vrijednosti, a ne nužno o vreći novca koju su stanovnici sela istovremeno morali predati. Dio obaveza mogao je biti obračunat prema količini i vrijednosti poljoprivrednih proizvoda.

Čehari su bili manje, ali privredno snažno selo

Na štampanoj stranici 302 istog deftera nalazi se Čehar, koji Aličić u napomeni identificira kao današnje selo Čehari kod Jablanice.

U zapisu stoji:

„Selo Čehar, timar spomenutog…“

Administrativna pripadnost Dabrici u prijevodu je označena upitnikom, što pokazuje da priređivač nije bio potpuno siguran u čitanje tog dijela originalnog dokumenta.

U Čeharu su evidentirani Radovac, sin Radoja, njegov brat Rad, Rado, sin Radivoja, Veseli, sin Radoja, Vukić, sin Radivoja, Radivoj, sin Vučka, Dobrosav, sin Novaka, Vladislav, sin Vukašina, Grgur, sin Vukača, Martin, sin Radovca, i Vukmio, sin Milića.

Defter zatim navodi:

„Domova 10, neoženjenih 1.“

Čehar je, prema tome, imao deset poreskih domaćinstava i jednog zasebno evidentiranog neoženjenog muškarca.

U njegovom zapisu nije izdvojen nijedan muslimanski poreski obveznik. To ipak nije dovoljno da se utvrdi vjerska pripadnost baš svakog čovjeka koji je tada živio u selu.

Tri vinograda bila su srce ekonomije Čehara

Iako je imao manje od polovine evidentiranih domaćinstava Ostrošca, Čehar je ostvarivao gotovo jednak fiskalni prihod.

Razlog se prvenstveno može tražiti u vinogradima i proizvodnji mošta.

U selu su evidentirana tri hasa vinograda, uz 13 medri i vrijednost od 156 akči. Pored njih, desetina od mošta iznosila je 15 medri, odnosno 180 akči.

Vinogradi i mošt zajedno su imali vrijednost od 336 akči. To je približno 48 posto ukupnog prihoda Čehara.

Gotovo svaka druga akča evidentirane fiskalne vrijednosti sela bila je, dakle, povezana s vinovom lozom.

Akademska analiza vinogradarstva u srednjovjekovnoj Bosni identificirala je Čehar i u sumarnom popisu iz 1468/69. godine, također sa tri vinograda. To ukazuje da vinogradi nisu nastali tek u trenutku detaljnog popisa iz 1475–1477, nego su vjerovatno predstavljali naslijeđeni dio starije seoske ekonomije.

Ne može se utvrditi jesu li to bila potpuno ista tri vinograda, ali podudaranje broja pokazuje određenu stabilnost vinogradarske proizvodnje u prvim decenijama osmanske uprave.

Čehari su proizvodili pet vrsta žitarica

Stanovnici Čehara uzgajali su:

• tri lukana pšenice, vrijedna 72 akče;
• jedan lukan ječma, vrijedan 15 akči;
• dva lukana raži, vrijedna 30 akči;
• tri lukana prosa, vrijedna 45 akči;
• 12 lukana zobi, vrijednih 108 akči.

Ukupna vrijednost žitarica iznosila je 270 akči, odnosno približno 38 posto ukupnog prihoda sela.

Čehar je imao raznovrsniju strukturu žitarica od Ostrošca. Pored pšenice, zobi i prosa, evidentirani su ječam i raž.

Takva raznovrsnost smanjivala je zavisnost domaćinstava od samo jedne kulture. Različite žitarice sazrijevaju u različito vrijeme, podnose različite uvjete i mogu služiti za ljudsku ishranu, stočnu hranu ili preradu.

Jedan mlin govori mnogo o funkcioniranju sela

U Čeharu je evidentiran jedan mlin, s porezom od 15 akči.

Defter ne otkriva njegovu tačnu lokaciju, veličinu niti ime čovjeka koji ga je koristio. Ipak, postojanje mlina pokazuje da je selo imalo mjesto na kojem se žito moglo prerađivati u brašno.

Mlin je bio važan dio infrastrukture seoske zajednice. Bez njega bi stanovnici morali nositi žito u drugo naselje. Njegovo postojanje upućuje i na dostupnost vodotoka ili izvora dovoljno snažnog za pokretanje mlinskog kola, ako se radilo o vodenici.

Mnogo kasniji antropogeografski opis Jevte Dedijera navodi da su se Čehari nalazili na lijevoj strani Neretve i da su imali veliki broj izvora. Taj zapis nastao je stoljećima poslije deftera i ne dokazuje gdje se nalazio srednjovjekovni mlin, ali pomaže objasniti prirodne uvjete koji su mogli omogućiti njegov rad.

Sir, košnice, bob, voće i svinje

Privreda Čehara nije se završavala na vinogradima i žitaricama.

Defter bilježi:

• desetinu od bašta – deset akči;
• desetinu od košnica – 15 akči;
• porez na svinje – šest akči;
• desetinu od lana – osam akči;
• desetinu od sira – tri akče;
• desetinu od voća – 20 akči;
• desetinu od boba – 11 akči;
• porez na mlin – 15 akči;
• nijabet – 11 akči.

Spomen sira pokazuje da je postojala proizvodnja mlijeka i njegova prerada. Defter ne navodi jesu li stanovnici držali ovce, koze ili goveda, pa vrstu stoke ne možemo pouzdano odrediti.

Bob je bio važna mahunarka koja se mogla sušiti i čuvati tokom zime. Zajedno sa žitaricama predstavljao je značajan dio prehrane stanovništva.

Košnice potvrđuju pčelarstvo, dok porez na svinje govori o još jednom obliku stočarske proizvodnje. Lan je služio izradi tekstila, a voće i bašte dopunjavali su prehranu i seoske prihode.

Ukupan prihod Čehara iznosio je:

„Ukupan prihod 705.“

Dva sela, dvije različite privrede

Kada se podaci usporede, vidi se da Ostrožac i Čehar nisu imali potpuno isti ekonomski profil.

Ostrožac je imao više od dvostruko veću evidenciju poreskih domaćinstava, ali samo 25 akči veći ukupan prihod.

Približno 61 posto njegove evidentirane vrijednosti dolazilo je od žitarica, a oko 25 posto od vinograda i mošta. Ostrožac se zato može opisati kao selo s izrazito snažnom ratarskom osnovom i dopunskim vinogradarstvom, voćarstvom, pčelarstvom, stočarstvom i uzgojem lana.

U Čeharu su žitarice činile oko 38 posto, a vinogradi i mošt gotovo 48 posto fiskalne vrijednosti. Uz mlin, sir, bob, košnice, voće i lan, Čehar se pokazuje kao manje, ali privredno raznovrsno selo s posebno snažnim vinogradarstvom.

Ovi procenti ne predstavljaju udio u ukupnoj stvarnoj proizvodnji niti zaradu stanovnika. Izračunati su iz poreskih vrijednosti koje je evidentirao defter. Ipak, dovoljno jasno pokazuju šta je osmanska uprava smatrala najvažnijim izvorima prihoda svakog sela.

Kako je funkcionirao timar?

I Ostrožac i Čehar bili su uključeni u timarski sistem.

Timar se ne može jednostavno prevesti kao privatno imanje nekog bega. Osmanska država dodjeljivala je određenom nosiocu pravo da prikuplja tačno određene prihode s određenog područja. Zauzvrat je timarnik imao obaveze prema državi, najčešće povezane s vojnom službom.

Seljaci nisu svu svoju proizvodnju predavali timarniku. Defter je propisivao koje dažbine postoje i kako se obračunavaju. U zapisima Ostrošca i Čehara zato vidimo desetine od žitarica, vinograda, voća, lana, košnica, bašta i drugih proizvoda.

Selo je istovremeno moralo proizvoditi dovoljno hrane za vlastita domaćinstva, sačuvati sjeme za narednu sjetvu, hraniti stoku i izdvojiti propisane obaveze.

Ukupan prihod od 730 ili 705 akči predstavlja procijenjenu vrijednost prihoda vezanih za timar, a ne ukupnu vrijednost svega što je selo proizvelo.

Od srednjovjekovnog krajolika ostalo je malo vidljivih tragova

Današnji izgled Ostrošca znatno se razlikuje od krajolika koji su poznavali njegovi stanovnici u 15. stoljeću.

Stari Ostrožac oko nekadašnje željezničke stanice potopljen je stvaranjem Jablaničkog jezera. Općinska evidencija navodi i 69 stećaka na području Ostrošca, od kojih su 64 potopljena, dok je pet primjeraka prije stvaranja jezera preneseno u Konjic.

Na području Ostrošca evidentirani su ostaci rimskih građevina, srednjovjekovni spomenici i obližnja utvrda Borovac. Sve to pokazuje da deftersko selo nije nastalo na praznom prostoru, nego unutar krajolika koji je bio naseljen i korišten mnogo prije uspostavljanja osmanske vlasti.

U Čeharima je evidentirano 12 stećaka. Njihovo postojanje potvrđuje srednjovjekovnu prisutnost stanovništva, ali bez arheološkog istraživanja ne možemo pojedine grobove povezati s ljudima navedenim u defteru.

Ne možemo tvrditi da je neki stećak pripadao Radovcu, Vukiću, Dobrosavu ili Martinu samo zato što su živjeli u približno istom periodu.

Šta iz deftera možemo, a šta ne možemo saznati?

Izvor pouzdano potvrđuje da su Ostrožac i Čehar u drugoj polovini 15. stoljeća bili naseljena i privredno aktivna sela.

Možemo saznati:

• broj evidentiranih poreskih domaćinstava;
• imena dijela odraslih muških stanovnika;
• neke porodične veze;
• glavne poljoprivredne kulture;
• postojanje vinograda, košnica, voćnjaka i mlina;
• vrste poreskih obaveza;
• procijenjeni fiskalni prihod sela;
• tadašnju administrativnu pripadnost.

Ne možemo pouzdano saznati:

• ukupan broj stanovnika;
• imena većine žena i djece;
• izgled kuća;
• tačne granice sela;
• precizne površine njiva i vinograda;
• količine izražene u današnjim kilogramima i litrima;
• vrijednost akče u današnjem novcu;
• da li su sva evidentirana domaćinstva živjela u jednom zbijenom naselju;
• tačnu lokaciju svakog vinograda, mlina ili njive.

Upravo u toj granici između onoga što dokument govori i onoga što prešućuje nalazi se vrijednost ove priče.

Prvi ekonomski portret jablaničkih sela

Defter iz 1475–1477. godine predstavlja mnogo više od stare poreske knjige.

Na njegovim stranicama Ostrožac se pojavljuje kao veće ratarsko selo sa 23 poreska domaćinstva, snažnom proizvodnjom žitarica, vinogradom, trešnjama, voćem, lanom, baštama, košnicama i stočarstvom.

Čehar je bio manje selo sa deset domaćinstava, ali s tri vinograda, proizvodnjom mošta, pet vrsta žitarica, mlinom, košnicama, sirom, bobom, voćem i lanom.

Iza suhih poreskih stavki nazire se godišnji ritam života: oranje i sijanje, održavanje vinograda, berba grožđa, cijeđenje mošta, žetva, mljevenje žita, sakupljanje voća, briga o pčelama, prerada mlijeka, uzgoj lana i pripremanje zaliha za zimu.

Imena Radovana, Dejana, Martina, Radoja, Radovca, Vukića, Dobrosava, Grgura i Vukmija vraćaju ljudsku dimenziju tom krajoliku.

Oni nisu živjeli u anonimnim tačkama na staroj karti. Živjeli su u selima čija je ekonomija bila dovoljno razvijena da osmanski popisivač zabilježi svaku važniju žitaricu, vinograd, košnicu, voćnjak i mlin.

Zahvaljujući tom zapisu, Ostrožac i Čehari danas imaju jedan od svojih najstarijih i najdetaljnijih ekonomskih portreta.

Izvori i literatura

• Ahmed S. Aličić (priredio), Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut, Sarajevo, 1985. Podaci za Ostrožac nalaze se na štampanoj stranici 288, a za Čehar na stranici 302. Digitalno izdanje knjige
• Naida Kovačević-Džigal, Vino i vinogradi u srednjovjekovnoj Bosni, završni magistarski rad, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2019, posebno tabelarni pregled sela s vinogradima iz popisa 1468/69. i 1475–1477. godine. Digitalno izdanje rada
• „Kulturno-historijsko naslijeđe i arhitektonske posebnosti u općini Jablanica“, Službeni glasnik Općine Jablanica, broj 8/2012. Izvor je korišten za podatke o Borovcu, Ostrošcu, srednjovjekovnim nekropolama i ostacima materijalne kulture. Dokument Općine Jablanica
• Jevto Dedijer, Hercegovina – antropogeografske studije, Srpski etnografski zbornik, Beograd, 1909. Korišten je kasniji geografski opis Čehara i Djevora, posebno podaci o položaju sela, izvorima vode i obradivom zemljištu. Prijepis Dedijerovog zapisa o Čeharima i Djevoru