Život nije ružičast. Mi odrasli smo to već odavno naučili i shvatili. No, djeca još uvijek često žive u svom mjehuriću u kojem loše vijesti ne postoje. Kad se dogodi neka stvar koju djeca moraju znati, a ti si tu da im to priopćiš, onda nema odgađanja, izbjegavanja, niti prešućivanja, prenosi portal missMama.
Moraš reći. Možda je to selidba, možda nečija bolest ili čak smrt u obitelji.
Nije u redu ne govoriti o tome zato da ne uzrujaš djecu. Nije u redu niti pokazivati nikakve emocije, da te dijete ne vidi u takvom stanju. Istina je da djeca često brinu o onom što samo naslute ili osjete da ne mogu o tom razgovarati s roditeljima. To nije dobar opcija. Evo nekih savjeta koje je za CNBC podijelila Kelsey Mora, psihoterapeutkinja i autorica materijala The Method Workbooks za poučavanje djece o teškim temama. Ovih pet rečenica koriste emocionalno inteligentni roditelji kada vode teške razgovore sa svojom djecom.
1. ‘Moram s tobom/vama razgovarati o nečem važnom’ Ako djecu unaprijed upozorimo na to da ćemo s njima razgovarati o nečem teškom, njihov se živčani sustav unaprijed može regulirati, te im tako pomoći da znaju da je ono što slijedi drugačije od onoga na što su navikli – da je tema možda uznemirujuća ili barem ozbiljna – i da moraju paziti na malo drukčiji način. Nije loše najprije procijeniti što djeca već znaju o toj temi i što im je potrebno pojasniti. Ova pitanja mogu pomoći: „Jeste li naučili možda o ______?” „Što znaš o ______?” „Jeste li primijetili ______?” „Govori li netko o ______?”
2. ‘Želim da znaš da možemo razgovarati o ovome’ Djeca očekuju da odrasli u njihovoj okolini znaju kako razmišljati o određenoj temi i da mogu pokazati kako se osjećaju zbog tog. Ako odrasli misle da ne treba govoriti o nekoj temi, djeca bi mogla odgovore potražiti iz nepouzdanog ili netočnog izvora. Zato je važna otvorena i iskrena komunikacija.
Ovisno o dobi djeteta, pomoć mogu biti i razni materijali – knjige, igračke i slično. Tako je djetetu lakše voditi roditelja onamo kamo želi ići, odnosno prema informacijama koje ga zanimaju.
3. ‘Svi osjećaji su u redu’ Važno je djetetu dati do znanja da je u redu osjetiti i pokazati cijeli niz emocija – i ugodnih i neugodnih. Nekad je prirodno biti tužan, nekad ljutit, nekad zabrinut. Roditelji moraju biti uzor u upravljanju teškim emocijama. Kad djeci priopćiš vijesti, tada im je važno dati tehnike koje će im pomoći da se nose s tim. Dobro je naučiti ih disanju koje može lišiti ih stresa. Najmlađima možeš reći da glume kako pušu rođendanske svjećice, a kod nešto starijih koristiti disanje 5-5-5: udisanje pet sekundi, zadržavanje zraka pet sekundi i izdisanje pet sekundi.
4. ‘Možemo birati ______’ Kad su stvari nepredvidive, djeci možeš dati izbor kako bi imali osjećaj kontrole i uključenosti. Izbor djeci može ponuditi strukturu u kaosu, predvidljivost kad je nema i red u rutini. Možeš reći nešto ovakvo: „______ nije opcija, ali možemo izabrati ______ ili ______.” „Sada moramo spakirati kofere, ali možemo odabrati pjesmu ili emisiju koju ćemo gledati dok to radimo.”
5. ‘Prebrodit ćemo ovo zajedno’ Kad obitelj zajedno proživi nešto teško, to može doprinijeti povezanosti. Djeca moraju znati da nisu sama, nego su dio obitelji. Možda ne možeš i ne trebaš djetetu obećati da će sve biti savršeno i pozitivno, ali možeš obećati da ćeš ga voljeti bez obzira na sve. Ako je šira obitelj uključena u sve to, razmisli o tom da ih obavijestiš kako pristupiti toj temi s djetetom. Dosljednost je vrlo važna za dijete u takvim trenutcima.
