Prepoznatljiva je po posebnom odnosu prema radnicima i izraženoj brizi za njihove uslove rada i porodični život, što je i izazvalo interes za njen rad. U sklopu preduzeća u Travniku, uz proizvodni pogon, izgradila je i vrtić namijenjen djeci zaposlenika piše Fokus.ba
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Putujete cestom M17? Napravite obaveznu pauzu tamo gdje miris bureka zaustavlja svakoga – vaša Pekara Putnik!
Gošća emisije Nedjeljom u 2 na HRT-u je bila Snježana Köprüner, poduzetnica koja u Travniku i Prozoru-Rami vodi proizvodnju preciznih mašina s oko 700 zaposlenih. Odrasla u Zadru i poslovno formirana u Njemačkoj, danas bez zadrške upozorava na opasnost ekonomije koja živi od rente, a zanemaruje proizvodnju.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Obrazovanje i početak karijere
Rođena je u Benkovcu, a odrasla u Zadru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, smjer energetika te karijeru započela u Bagatu kao razvojna inženjerka, radeći i na konstrukciji specijalnih alatnih mašina. Magistrirala je sredinom 80-ih, a potom odlazi u Njemačku gdje se usmjerava na analize tržišta i troškova, stječući novo razumijevanje konkurentnosti u mašinogradnji.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Ističe kako joj put nije bio težak.
“Mislim da kad ste na jednom putu, da te teškoće toliko ni ne osjećate i da vam toliko ne smetaju. Uvijek gledam, kad su me ispitivali dok sam studirala mašinstvo, “je li bilo teško?”. Na kraju fakulteta nisam imala osjećaj da je bilo teško. Nekako je išlo sve po planu”, kazala je.
Iskustvo iz Njemačke i dolazak u BiH
Objasnila je da je tokom rada u Njemačkoj bila uključena u projekte analiza troškova i odluka “proizvesti ili kupiti”, kroz koje su njemačke firme nastojale povećati konkurentnost smanjenjem troškova nabavke. U tom je kontekstu radila i na projektu za firmu Messer Cutting and Welding, kada su joj se javili ljudi iz Bosne i Hercegovine tražeći pomoć u pronalasku posla.
Navela je kako je, iako ih nije poznavala, osjetila snažnu potrebu pomoći im, dijelom i zbog ratnog iskustva koje su prošli. Poslala im je poslovne upite, a nakon što su uspjeli dobiti posao, pokrenut je proces privatizacije. Firma Messer iskazala je interes za kupovinu, no na kraju je odustala, zbog čega su se radnici ponovno našli u neizvjesnoj situaciji, što je bio trenutak kada su se ponovno obratili njoj.
“Nekako mi je ta njihova borba za opstanak djelovala na mene. Tada nisam imala nikakve vlasničke udjele u firmi u kojoj sam radila i onda sam počela vlasnike obrađivati. I na kraju sam to uspjela i firma je privatizirana 2004. godine. Tada je imala 52 zaposlenika, radili su 400.000 eura godišnje da bi danas došli na preko 700 radnika i na prihod koji je oko 35 miliona eura. Mislim, to se ne čini puno, ali je u metalu, u rezanju i u tom poslu kojim se bavimo prilično složeno i teško, izjavila je.
Proizvodnja i poslovanje kompanije
Kaže da njena firma proizvodi dijelove za njemačke, austrijske i švicarske kompanije, koji se ugrađuju u bagere, alatne mašine i mašine za pakovanje. Objašnjava da se radi o lancu u kojem velike evropske mašinske firme, kako bi ostale konkurentne, dio proizvodnje prebacuju na povoljnija tržišta.
Navodi da u njihovoj firmi dolaze metalne ploče i profili koje inženjeri razrađuju, a zatim se kroz rezanje, bravarske i zavarivačke radove, mašinsku obradu i lakiranje pretvaraju u gotove komponente. Ističe da proizvodi na kraju završavaju u montažnim linijama velikih svjetskih kompanija poput Liebherra, Groba i DMG Morija.
