Gotovo dvije decenije bila je jedno od prepoznatljivih imena Radio-televizije Jablanica i osoba koja je učestvovala u periodu značajnog razvoja ovog lokalnog medija. Danas je njen profesionalni put drugačiji, ali su neke od tema kojima se bavila još tokom rada u Jablanici ostale dio njenog svakodnevnog angažmana.
Fahira Dželilović bila je direktorica RTV Jablanica od decembra 1999. do novembra 2017. godine. Period njenog rukovođenja obilježili su razvoj televizijskog programa i tehničkih kapaciteta, pokretanje Radija Jablanica 2008. godine, nabavka nove opreme, ali i projekti usmjereni na zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Njen angažman ostao je zabilježen i u službenim dokumentima Općine Jablanica. Općinsko vijeće joj je 2015. godine dodijelilo Plaketu sa zlatnim grbom Općine Jablanica za doprinos i postignute rezultate u razvoju radio-televizijske djelatnosti, promociji Općine Jablanica te afirmaciji i zaštiti ljudskih prava. U obrazloženju odluke posebno su navedeni razvoj RTV Jablanica, pokretanje Radija Jablanica te saradnja s Fondom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. RTV Jablanica je 2012. godine dobila i priznanje „Poslodavac godine“ za zapošljavanje osoba s invaliditetom u kategoriji javnih preduzeća.
Nakon odlaska iz medija, Dželilović je profesionalni put nastavila u JU Centar za prevenciju, rehabilitaciju i edukaciju Općine Prozor-Rama, gdje radi kao stručna saradnica za projekte. Iako više nije svakodnevno u Jablanici, kaže da grad u kojem je dugo živjela i radila nije prestala pratiti.
Za JablanicaLive govorila je o godinama provedenim na čelu RTV Jablanica, ljudima s kojima je gradila taj medij, prelasku u potpuno drugačiju profesionalnu oblast, položaju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, njihovim porodicama, ali i o tome šta bi danas željela vidjeti u Jablanici.
Kada danas pogledate period koji ste proveli na čelu RTV Jablanica, po čemu ga najviše pamtite i šta je to iskustvo ostavilo u Vama?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Na RTV Jablanica sam bila direktorica od decembra 1999. do novembra 2017. godine. To je bio zahtjevan i izazovan period razvoja RTV Jablanica, od medija koji se pratio u Jablanici do medija koji je dostupan širom Bosne i Hercegovine i u inostranstvu. Godine 2008. počelo je i emitovanje programa Radija Jablanica.
Drago mi je da sam imala priliku biti dio tog perioda, proći iskustva koja su me profesionalno, ali i ljudski, obogatila. Uz mene su bili moji divni saradnici, zaposlenici i pripravnici, a zajedničkim radom uspijevali smo napraviti nešto dobro i korisno za Jablanicu, ali i za RTV. Podrška nije izostala ni od Nadzornog odbora, koji je aktivno učestvovao u svim projektima, kao ni od Općine Jablanica.
Posebno mi je značilo kada smo uspijevali unaprijediti uslove rada, nabaviti novu opremu, pokrenuti nešto novo, kao što su radio i LED displej, zaposliti osobe sa invaliditetom, ali i podržati ideje drugih sa kojima smo svakodnevno sarađivali. Ostvarili smo dobru saradnju sa svima od kojih smo tražili i koji su nam samoinicijativno ustupali informacije. Bez obzira na različite okolnosti i ograničenja, uspijevali smo. Bili smo tim. Gledaoci, brojni sagovornici iz različitih institucija, udruženja i poslovni partneri pružali su podršku našem radu u svakodnevnim kontaktima. Naravno, bilo je i kritika, ali to je posao. U povodu 22. februara, Dana općine Jablanica, Općinsko vijeće Jablanica dodijelilo mi je Plaketu sa zlatnim grbom Općine Jablanica za doprinos i postignute rezultate u razvoju radio-televizijske djelatnosti, promociji Općine Jablanica i afirmaciji i zaštiti ljudskih prava.
Nakon rada u medijima, profesionalni put Vas je odveo prema radu u oblasti prevencije, rehabilitacije i edukacije. Kako je došlo do te velike promjene?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Iskreno, nakon dugogodišnjeg rada u novinarstvu, koji sam radila sa puno energije, osjetila sam umor i potrebu za mirnijim radnim mjestom. Kada se otvorila mogućnost prelaska u JU Centar za prevenciju, rehabilitaciju i edukaciju Općine Prozor-Rama, prihvatila sam.
Svoje dotadašnje iskustvo, znanje i sposobnosti stavila sam u funkciju jedne drugačije, ali veoma važne oblasti, koju sam dijelom upoznala i u RTV Jablanica. Prelazak u Centar za mene je bio novi početak, ali ne i potpuni prekid sa onim što sam do tada radila. Dobila sam mjesto stručnog saradnika za projekte.
Šta konkretno podrazumijeva Vaš posao u JU Centar za prevenciju, rehabilitaciju i edukaciju Općine Prozor-Rama?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Mjesto stručnog saradnika podrazumijeva mnogo više od samog pisanja projektnih prijedloga. To je posao koji traži da aktivno sarađujete sa kolegama, da prepoznate potrebe ustanove i korisnika, procjenjujete situacije, to pretvorite u dobru projektnu ideju, pripremite projektnu dokumentaciju, aplicirate na određeni poziv i pratite projekat od ideje do realizacije. S obzirom na to da se radi o socijalnoj oblasti, moje kolegice svaku našu projektnu ideju stručno obrazlože institucijama koje objave javni poziv.
Važno je da projekti ne ostanu lijepo napisani, nego da dobiju podršku. Možda je iskustvo u novinarstvu dosta pomoglo. Samo što danas ne pišem da bih objavila, pišem da kroz priču pokušamo obezbijediti nešto konkretno i korisno za naše korisnike.
Rad s djecom s teškoćama u razvoju i njihovim porodicama sigurno nosi i veliku odgovornost. Šta ste kroz taj rad naučili o potrebama djece s teškoćama, ali i o tome koliko podrške zapravo trebaju njihove porodice?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Ja ne radim s djecom s teškoćama i osobama sa invaliditetom. Centar ima stručne osobe koje se time bave. Međutim, upoznala sam naše korisnike, njihove roditelje/staratelje i njihove potrebe. Porodicama djece s teškoćama potrebna je kontinuirana stručna podrška kako bi lakše odgovorile na potrebe djeteta.
Koliko su, po Vašem mišljenju, lokalne zajednice u BiH danas spremnije i otvorenije prema djeci s teškoćama i osobama sa invaliditetom?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Mislim da su lokalne zajednice otvorenije nego što su bile ranije. Vidljiv je pomak, kao i spremnost da se podrže različiti programi i usluge u lokalnoj zajednici, a iskorak je napravljen i na kantonalnom i federalnom nivou.
Smatram da oni koji odlučuju trebaju saslušati struku koja je svakodnevno u praksi, jer oni najbolje znaju šta trebaju djeca s teškoćama i osobe sa invaliditetom.
Šta je trenutno najveći problem sistema kada je riječ o rehabilitaciji, edukaciji i inkluziji djece s teškoćama u razvoju? Je li to nedostatak stručnog kadra, finansija, razumijevanja ili nešto četvrto?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Djeci s teškoćama i osobama sa invaliditetom trebaju biti dostupnije stručne usluge u mjestu stanovanja, asistenti u nastavi i u vrtiću, dnevni ili poludnevni boravci, pomoć pri uključivanju u vrtić i školu.
Općina Prozor-Rama je svoju podršku djeci s teškoćama i osobama sa invaliditetom dala osnivanjem Centra, a podržava i sve projekte koje prijavljujemo na javne pozive.
Općina Jablanica je također imala senzibilitet prema osobama sa invaliditetom, sufinansiranjem zapošljavanja i podrškom radu udruženja koja okupljaju osobe sa invaliditetom. Raduje me da će biti otvoren Dnevni centar u Jablanici.
Kada govorimo o inkluziji, mislim da smo napravili pomake, ali još uvijek moramo učiti da osobe sa invaliditetom ne posmatramo kroz njihove teškoće, da ih ne sažalijevamo. Djecu treba učiti od najranijeg doba o osobama sa invaliditetom i načinu ophođenja prema njima.
Iako danas radite u Prozor-Rami, Jablanica je važan dio Vašeg profesionalnog i životnog puta. Koliko danas pratite dešavanja u Jablanici i postoji li nešto što biste voljeli vidjeti unaprijeđeno upravo u našem gradu?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Iako sam otišla prije devet godina, nisam prestala pratiti šta se dešava u Jablanici. Raduju me uspjesi pojedinaca, kolektiva, institucija i ostalih. Dolazim često, sretnem drage ljude, popričamo. Tu je dio moje porodice, prijatelji, komšije.
Kada ste dugo živjeli i radili u jednom gradu, teško je prema njemu biti ravnodušan.
Kada je u pitanju Jablanica, voljela bih da se još više pažnje posveti ljudima i kvalitetu njihovog svakodnevnog života, a posebno da se nastavi podrška djeci s teškoćama i osobama sa invaliditetom.
Kada biste danas mogli poslati jednu poruku roditeljima djece s teškoćama u razvoju, ali i široj javnosti, šta biste im poručili?
FAHIRA DŽELILOVIĆ: Roditeljima djece s teškoćama želim poručiti da za uočenu teškoću kod svog djeteta potraže stručnu pomoć i da ne odustaju. Znam da nije uvijek lako i da postoje dani kada je teško pronaći snagu, ali svaki njihov trud i borba imaju smisla. Javnosti bih poručila da budu tolerantni, da prihvataju i razumiju djecu s teškoćama i osobe sa invaliditetom. Nikoga ne smijemo ostaviti po strani.
Ako dozvolite, na kraju ovog razgovora želim pozdraviti sve stanovnike Jablanice i pratioce portala JablanicaLive. Posebno bih pozdravila svoje bivše radne kolege sa kojima sam godinama sarađivala. Ta prijateljstva i uspomene danas imaju posebno mjesto u mom životu.
