Razgovarali smo sa Senom Hindićem, sinom legendarnog rahmetli Bećira Hindića, poznatog instruktora iz Jablanice. Seno je podijelio s nama priču o svom ocu i njegovom utjecaju na njegov profesionalni put, ali i izazovima i anegdotama s kojima se susreće u svojoj karijeri instruktora vožnje u autoškoli “UNO”.
“Započeti naš razgovor o autoškolama i obuci kandidata za vozača, a ne spomenuti mog rahmetli oca, Hindić Bećira, bio bi jedan veliki minus za mene,” kaže Seno. Bećir Hindić, poznat kao Beća, bio je legenda u svijetu obuke vozača, poznat po svojoj ambicioznosti i predanosti poslu. Njegova autoškola bila je prva u regiji koja je imala odgovarajuća vozila za svaku kategoriju. “Ja to pokušavam naslijediti i održati na tom nivou,” dodaje Seno.
Senin put u obuci vozača započeo je krajem 80-tih godina, pomažući ocu u pripremi kandidata za testove. “Kada je moj otac primijetio da mi to ide, potaknuo me da započnem s praktičnom obukom. Počeo sam da kupim očevo znanje i nekako me privukao taj posao,” prisjeća se Seno. Vrlo brzo je položio za instruktora u Sarajevu i započeo vlastiti put kao instruktor vožnje.
“Moji počeci u ovom poslu bili su da pomažem rahmetli ocu u pripremi kandidata da polažu testove, pa kada je vidio da mi to ide, onda sam, na njegov nagovor, krenuo i sa praktičnom obukom. U to vrijeme obuka za vozača se sastojala od radnji na poligonu i gradske vožnje. Pošto nisam imao položen instruktorski ispit, onda sam samo mijenjao oca na poligonu i bio kraj kandidata kada vježbaju te radnje,” kaže Seno.
Seno naglašava koliko je važno prilagoditi obuku svakom kandidatu: “Svaki kandidat je nekako drugačiji pa se mora prilagoditi njemu i njegovim sposobnostima. I ja ovaj posao doživljavam kao vrlo odgovoran posao, jer kandidati sutra postaju vozači i trebaju samostalno upravljati u saobraćaju, koji je postao jako opasno mjesto.”
Prisjećajući se smiješnih trenutaka iz svoje karijere, Seno govori: “Kad bi moj otac navratio na poligon da vidi kako radim, kroz neku šalu bi lakše približio kandidatima radnje, tako da bi ih brzo usvajali. Jedna situacija koja se desila na ispitu vožnje je kada kandidat, zbog prevelike treme, stane na zelenom svjetlu i čeka. Kada ga ispitivač pita zašto ne prolazi, on kaže: ‘Evo zeleno,’ i nastavi čekati.” Seno se nasmije pri prisjećanju na ovu situaciju i dodaje: “Nažalost, to je završilo padom kandidata.”
Iako izazovan, Seno voli svoj posao i nastoji prenijeti znanje i vještine na svoje kandidate, baš kako je to radio njegov otac. “Moj otac je uvijek govorio: ‘Prenesi sve što znaš na kandidate, bez ostatka.’ I ja se trudim slijediti taj savjet,” zaključuje Seno.
Seno napominje da posao instruktora vožnje zahtijeva mnogo truda i odricanja. “Traži dosta odricanja od slobodnog vremena jer ne ide uvijek obuka lagano. Bude često kandidata koji imaju strah od vožnje, znoje im se ruke, ali korak po korak i bez forsiranja počnu da se opuštaju i vrlo često su to dobri vozači, jer ta mala doza straha stvara od njih oprezne vozače koji najvjerovatnije neće biti agresivni vozači i neće dovoditi do nekih nezgoda.”
“Najčešće greške kandidata prilikom početne obuke su rad sa kvačilom, upravljačem i pogled koji se fokusira vrlo blizu vozila, što bi rekli u jednu tačku. Ipak, najizazovnije im je savladavanje funkcije kvačila. Ali sve to sjeda na svoje kada prođe 1/4 obuke,” dodaje Seno.
Što se tiče teorijske obuke, Seno naglašava da kandidati koji redovno dolaze u učionicu i na testiranja u autoškoli “UNO” vrlo brzo savladaju pitanja i polože ispit. “Moram se pohvaliti da naša autoškola ima vrlo dobru prolaznost na testovima, jer baš vježbamo s kandidatima.”
Na kraju, Seno govori o važnosti strpljenja i predanosti u ovom poslu: “Jedan dobar instruktor treba da ima strpljenja na pretek i da je jako odgovorna osoba. Trudim se da što bolje prenesem znanje na kandidate da bi što bolje mogli predvidjeti neke opasne situacije.”
