Jablaničanin Maid Klepo predstavljen je u serijalu MT Reflektor portala trcanje.net, gdje je govorio o svojim počecima, motivaciji i ljubavi prema ovom sportu.
Klepo otkriva da je prve trkačke korake napravio još 2018. godine, kada je odlučio promijeniti životne navike.
“Prvi put sam počeo nekad 2018/19. trčati uglavnom zbog gojaznosti i neurednog stila života. Ali sam pauzirao dugo i evo opet postao aktivan od septembra prošle godine.”
Danas u prosjeku trenira tri puta sedmično, uz redovne odlaske u teretanu, a najviše uživa u utrkama na 10 kilometara, dok s posebnim zadovoljstvom povremeno nastupa i na trail utrkama.
Tokom godine istrči između 10 i 15 utrka, a od opreme najviše vjeruje modelima Adidas Adizero SL, dok za trail koristi Asics Trabucco Max i Hoka Speedgoat.
Iako mnogi trkači veliku pažnju posvećuju ličnim rekordima, Maid kaže da njemu oni nisu presudni.
“Iskreno nisam te rekorde popamtio, obzirom da mi nisu toliko bitni i da sam dugo pauzirao. Sjećam se Konjic 10K jedne godine da sam za 46 minuta istrčao, a na trku sam u zadnji tren došao.”
Na pitanje šta najviše voli kod trčanja, njegov odgovor je bio vrlo jasan.
“Sviđa mi se naravno pozitivni uticaj na tijelo i duh. Nema ništa da mi se ne sviđa, mislim da bi onda izabrao neki drugi sport.”
Priznaje da nije uvijek lako izaći na trening, ali smatra da se svaki uloženi trud isplati.
“Nekad je najteži dio natjerati se na trening, ali mi je zato najdraži dio kada vidim da sam dobar trening odradio, bez obzira na intenzitet ili dužinu treninga.”
Većinu svojih treninga odrađuje upravo u rodnoj Jablanici.
“Mi u Jablanici nemamo nekog izbora, 90 posto mog treninga je uz Neretvu od Jablanice preko sela Djevor.”
Kao najdraže uspomene izdvaja svoj prvi polumaraton u Mostaru, koji je ujedno bio i njegova prva službena utrka, te prvi nastup na Mostar Challengeu.
Od cestovnih utrka posebno voli Mostarski polumaraton, Konjic 10K i utrku u Stocu, dok među trail događajima izdvaja ČUT i Vučko.
Na trkama, kaže, najviše cijeni druženje i priliku da upozna nove ljude.
“Uglavnom tu je ovaj zdravstveni aspekt i da se čovjek može ispuhati, najpovoljnija terapija. Drago mi je da na trkama upoznam uvijek nekog novog.”
Veliku motivaciju pronalazi i kroz članstvo u VR Ligi Pace.
“Već par mjeseci sam član VR Lige Pace, super stvar, rekao bih da se motivišemo međusobno, i drago mi je na trkama sresti članove lige i družiti se.”
Svima koji razmišljaju da počnu trčati šalje jednostavnu poruku:
“Preporučio bih naravno, uz napomenu da ne odustaju odmah na početku. Ali šta ja znam, nije ni trčanje za svakoga.”
Na pitanje o budućim ciljevima ostao je skroman.
“Samo Bože zdravlja, ostalo će doći na svoje.”
Za kraj je podijelio i svoje mišljenje o sve većem broju cestovnih utrka u Bosni i Hercegovini.
“Možda ružno zvuči ili će me neko pogrešno shvatiti, ali nadam se da će proći ovo vrijeme kad u maloj BiH svako selo ima svoju trku. Ne znam koja je svrha trke sa 50-100 takmičara.”
Priča Maida Klepe pokazuje da trčanje nije samo sport, već način života koji donosi bolje zdravlje, nova prijateljstva i svakodnevnu motivaciju za pomjeranje vlastitih granica.
