Svjetski dan hrane, koji se širom svijeta obilježava 16. oktobra, prilika je da se podsjetimo koliko su kvalitetna ishrana i dostupnost zdravih obroka važni za svakog čovjeka. Ipak, hrana nije samo osnovna životna potreba. Ona često predstavlja uspomenu na djetinjstvo, porodični dom, zajedništvo i trenutke provedene s najmilijima.
Posebnu vrijednost hrana ima u ustanovama koje brinu o osobama starije životne dobi, gdje svaki pripremljeni obrok, osim svoje prehrambene vrijednosti, može donijeti osjećaj pažnje, sigurnosti i topline.
Tim povodom za JablanicaLive razgovarali smo s Almirom Karić, kuharicom u JU Dom za stara i iznemogla lica Jablanica, koja od samog osnivanja ove ustanove svakodnevno priprema obroke za njene korisnike.
U razgovoru nam je otkrila kako izgleda njen radni dan, koja jela korisnici najviše vole, koliko pažnje zahtijeva priprema hrane za starije osobe, ali i zašto osmijeh zadovoljnog korisnika za nju predstavlja jednu od najvećih nagrada.
Svakodnevna briga počinje u kuhinji
Almira je u Domu zaposlena od njegovog osnivanja, a njen radni dan počinje pripremom doručka, nakon čega slijede ostale obaveze u kuhinji.
„U Domu za stara i iznemogla lica u Jablanici radim od samog osnivanja kao kuharica. Moj radni dan počinje dolaskom u kuhinju i pripremom doručka. Nakon toga pripremam ostale obroke, vodeći računa o kvaliteti hrane, higijeni i posebnim potrebama korisnika. Posao zahtijeva dobru organizaciju, odgovornost i dosta truda“, govori Almira.
U Domu se svakodnevno pripremaju tri obroka, a posebna pažnja posvećuje se njihovoj kvaliteti i prilagođavanju individualnim potrebama korisnika.
Starija životna dob često donosi određene zdravstvene izazove, zbog čega pripremanje hrane zahtijeva dodatnu odgovornost.
„Osobe starije životne dobi imaju različite potrebe. Neki imaju posebne režime ishrane, poput osoba sa dijabetesom ili povišenim krvnim pritiskom, dok drugi imaju poteškoće sa žvakanjem. Zato je važno da hrana bude prilagođena njihovom zdravstvenom stanju. Najvažnije mi je da korisnici dobiju kvalitetnu i ukusnu hranu, ali i da osjete pažnju i brigu“, ističe naša sagovornica.
Kako pojašnjava, prilikom kreiranja jelovnika uzimaju se u obzir zdravstveno stanje, prehrambene navike i posebne potrebe korisnika, uključujući i one koji imaju poteškoće s gutanjem.
Cilj je da obroci budu zdravi, raznovrsni i ukusni, ali i prilagođeni mogućnostima i potrebama svakog korisnika.
Pite, sarma i grah bude uspomene, a baklava i hurmašice posebnu radost. Iako je pravilna ishrana izuzetno važna, korisnici Doma, poput većine naših sugrađana, posebno uživaju u okusima tradicionalne domaće kuhinje.
Almira nam otkriva da se među omiljenim jelima nalaze pite, grah, sarma i različita variva, dok posebnu radost izaziva priprema tradicionalnih poslastica.
„Korisnici Doma najviše vole domaća tradicionalna jela, poput pita, graha, sarme i raznih variva. Ali najviše se obraduju kada vide da se priprema tradicionalni kolač, posebno baklava i hurmašice“, kaže Almira.
Međutim, iza tih jednostavnih želja često se krije mnogo više od uživanja u omiljenom jelu. Za pojedine korisnike poznati okusi predstavljaju svojevrsni povratak u prošlost, u vrijeme kada su se porodice okupljale oko zajedničke trpeze, a mirisi domaće kuhinje ispunjavali njihove domove.
„Takva jela u njima bude lijepe uspomene i osjećaj topline i bliskosti s porodicom. Zato se trudim, koliko je moguće, pripremiti im jela koja vole i koja im vraćaju lijepe uspomene“, objašnjava.
Kuhinja u kojoj se čuvaju i recepti prošlih generacija
Posebno zanimljiv dio svakodnevnog života u Domu jeste razmjena kulinarskih iskustava između korisnika i zaposlenih. Mnogi korisnici iza sebe imaju decenije iskustva u pripremanju hrane za vlastite porodice, a svoje recepte i male kulinarske tajne rado dijele s osobljem.
„Naravno, dešava se da korisnici s nama podijele svoje recepte i savjete za pripremu tradicionalnih jela. Često se prisjećaju kako su nekada kuhali za svoju porodicu i rado podijele male tajne koje su njihova jela činile posebnim“, priča Almira.
Pojedine ideje nastoje primijeniti i prilikom pripreme obroka, vodeći računa da budu prilagođene prehrambenim potrebama korisnika.
Takva praksa, kako ističe, ima i posebno emocionalno značenje.
„Njima to mnogo znači jer imaju osjećaj da se njihovo iskustvo i znanje cijene.“
Na taj način kuhinja Doma postaje i mjesto na kojem se čuvaju uspomene, prenose recepti i njeguje kulinarska tradicija starijih generacija.
Osmijeh korisnika najveća je nagrada za uloženi trud
Za Almiru kuhanje nije samo svakodnevna radna obaveza. U njenim riječima posebno se prepoznaje važnost ljudskog odnosa prema osobama za koje priprema hranu.
„Pripremanje hrane za starije osobe za mene predstavlja mnogo više od samog kuhanja. To je način da im pružim pažnju“, govori.
Posebno pamti trenutke kada korisnici prepoznaju okuse koji ih vraćaju u dane provedene s porodicom.
„Posebno pamtim trenutke kada se korisnici obraduju omiljenom jelu i s osmijehom kažu da ih podsjeća na kuću i porodicu. Takve reakcije mi daju dodatnu motivaciju i potvrđuju koliko i mali znakovi pažnje mogu značiti u njihovom svakodnevnom životu.“
Upravo ti trenuci pokazuju da kvalitetna briga o starijim osobama podrazumijeva mnogo više od ispunjavanja njihovih osnovnih životnih potreba. Ona uključuje razumijevanje, strpljenje i nastojanje da se svakom korisniku pruži osjećaj dostojanstva i pripadnosti.
„Svaki obrok može biti mnogo više od hrane“
Na kraju razgovora, povodom Svjetskog dana hrane, Almira je uputila poruku koja najbolje oslikava njen odnos prema poslu i ljudima o kojima svakodnevno brine.
„Povodom Svjetskog dana hrane, poručila bih da je kvalitetna i zdrava ishrana veoma važna za zdravlje i kvalitet života starijih osoba. Međutim, osim kvalitetnih obroka, jednako su važni pažnja, strpljenje i ljubav koju ulažemo u pripremu hrane“, poručuje.
Posebno naglašava da svaki obrok nosi i jednu važnu ljudsku poruku.
„Svaki obrok može biti mnogo više od hrane. Može biti znak brige, topline i poštovanja. Zato je važno da starijim osobama pružimo ne samo kvalitetan obrok već i osjećaj da su cijenjeni, voljeni i da neko brine o njima.“
Priča Almire Karić podsjeća nas da se iza svakog posluženog tanjira nalaze nečiji trud, odgovornost i pažnja. U svakodnevici starijih osoba upravo takvi, naizgled mali znakovi brige mogu imati posebno značenje.
Svjetski dan hrane zato je prilika da zahvalimo i ljudima čiji rad često ostaje daleko od očiju javnosti, a koji svojim svakodnevnim zalaganjem doprinose kvalitetnijem i dostojanstvenijem životu naših najstarijih sugrađana
