Na današnji dan, 28. septembra 1927. godine, u Ljubuškom je rođen Ante Šimić, čovjek čiji će se život samo dvije decenije kasnije gotovo neraskidivo povezati s Jablanicom.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Kada je 1947. godine kao dvadesetogodišnjak stigao u Jablanicu, vjerovatno nije mogao pretpostaviti da će ovaj grad postati njegov drugi zavičaj. Niti da će više od šest decenija kasnije Općina Jablanica o njemu pisati kao o osnivaču zdravstvene službe, jednom od osnivača Javne apoteke, osnivaču humanitarnih organizacija, učesniku u radu lokalnih organa vlasti i čovjeku koji je veliki dio života posvetio prikupljanju podataka o prošlosti Jablanice.
Priča o Anti Šimiću, međutim, počinje mnogo prije njegovog dolaska na Neretvu.
U apoteci počeo raditi sa samo 13 godina
Prema njegovoj biografiji objavljenoj u Službenom glasniku Općine Jablanica 2010. godine, Šimić je u trećoj godini ostao bez oca, a u vrijeme završavanja osnovne škole i bez majke.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Već kao trinaestogodišnjak zaposlio se u apoteci u Ljubuškom.
Godine 1944. stekao je zvanje apotekarskog laboranta i pomoćnika, a sa 17 godina priključio se antifašističkim jedinicama, gdje je služio kao ratni bolničar.
U službenoj biografiji zabilježen je još jedan detalj koji njegovu vezu s Jablanicom pomjera čak dvije godine prije njegovog stalnog dolaska u grad: Šimić je učestvovao u konačnom oslobođenju Jablanice 22. februara 1945. godine.
Kasnije je završio Višu školu za socijalni rad.
U Jablanicu stigao 1947. godine
Dvije godine nakon završetka rata Šimić se vratio u Jablanicu – ovaj put da u njoj ostane.
U grad je stigao 1947. godine i zaposlio se u Službi socijalnog osiguranja, gdje je vodio ambulantnu apoteku.
Bilo je to vrijeme kada je Jablanica prolazila kroz jednu od najvećih transformacija u svojoj historiji. Počinjala je izgradnja Hidroelektrane Jablanica, pristizale su hiljade radnika, a zdravstveni sistem kakav danas poznajemo praktično nije postojao.
Upravo iz tog perioda potiče neobično svjedočenje koje je Šimić decenijama kasnije ispričao novinaru i književniku Miši Mariću.
Zdravstvenu službu tada je opisao gotovo nevjerovatno jednostavno – činili su je on i njemački ratni zarobljenik, doktor kojeg je zapamtio po prezimenu Knape.
Knape je pregledao pacijente i propisivao raspoložive lijekove, dok ih je mladi Šimić pripremao i izdavao. Nakon završetka radnog dana Šimić je odlazio kući, a njemački doktor vraćao se u zarobljeništvo.
Općina Jablanica Šimića će kasnije službeno označiti kao osnivača zdravstvene službe Jablanice od 1947. godine i jednog od osnivača Javne apoteke „27. juli“.
Nije ostao samo u zdravstvu
Međutim, zdravstvena služba predstavlja samo jedan dio njegovog dugog djelovanja u Jablanici.
Službena općinska biografija navodi da je Šimić učestvovao u osnivanju i radu organa vlasti općine Jablanica.
Bio je i jedan od osnivača Mjesnog odbora Crvenog krsta 1952. godine, kao i Opštinskog odbora Crvenog krsta Jablanica.
Za svoj rad, učešće u izgradnji Jablanice i ratni angažman dobio je više društvenih priznanja.
Među njima je i Plaketa Općine Jablanica iz 1975. godine, koju je dobio za osnivanje zdravstvene službe u Jablanici.
Ali jedan možda manje poznat dio njegovog života posebno je zanimljiv iz današnje perspektive.
Šimić je s vremenom od čovjeka koji je učestvovao u stvaranju poslijeratne Jablanice postao čovjek koji je pokušavao sačuvati njenu prošlost.
Počeo bilježiti Jablanicu da njena historija ne bi nestala
Općinski dokumenti Antu Šimića opisuju kao vrsnog poznavaoca područja općine Jablanica.
Učestvovao je u pisanju monografije Mjesne zajednice Doljani, ali i knjige „Općina Jablanica u pokazateljima 1945–1992. godina i zdravstvo Jablanice 1945–1955. godine“.
Drugo izdanje ove knjige objavila je Općina Jablanica 2008. godine. Bibliografski podaci pokazuju da ima 212 stranica, a njen puni podnaslov mnogo govori o načinu na koji je Šimić radio: „istraživanja, dokumenti, zabilješke, sjećanja“.
Njegov interes nije ostao ograničen ni na zdravstvo ni na poslijeratni period.
U poznim godinama krenuo je u još jedno neobično istraživanje.
Tokom dvije godine istraživao je vodotoke na području cijele općine Jablanica pokušavajući utvrditi gdje su nekada radili mlinovi, stupe za valjanje vunenog platna – sukna – te stare mini hidroelektrane.
Cilj je, prema službenoj općinskoj biografiji, bio prikupiti te podatke i sačuvati ih od zaborava.
Rezultat je bila knjiga „Mlinovi i stupe za valjanje vunenog platna u općini Jablanica“. Već 2010. godine rukopis je bio recenziran, lektorisan, urednički obrađen i pripremljen za štampu, dok ga Strategija razvoja kulture Općine Jablanica iz 2012. godine evidentira među djelima lokalnog izdavaštva.
Drugim riječima, Šimić se u osamdesetim godinama života još bavio terenskim i historijskim istraživanjem Jablanice.
Jablanicu nazivao svojim drugim zavičajem
Kada mu je 2010. godine dodijeljena Zahvalnica sa zlatnim grbom Općine Jablanica, obrazloženje nije bilo ograničeno samo na njegov zdravstveni rad.
Priznanje mu je dodijeljeno za dugogodišnji doprinos društvenom razvoju općine i zalaganje da se od zaborava sačuvaju historijske činjenice vezane za zdravstvo Jablanice.
U istom dokumentu ostala je i rečenica koja možda najbolje sažima njegov odnos prema gradu.
Navedeno je da Ante Šimić Jablanicu doživljava kao svoj „drugi zavičaj“.
Do tada je u njoj živio i radio više od 60 godina.
Njegov doprinos moguće je pratiti kroz sasvim različite oblasti: od ambulantne apoteke i stvaranja zdravstvene službe, preko Crvenog krsta i lokalnih organa vlasti, do knjiga, monografija i istraživanja gotovo nestalih mlinova i stupa na jablaničkim vodotocima.
Od učesnika historije do njenog hroničara
Upravo zbog toga život Ante Šimića nije samo priča o jednom od začetnika organizovanog zdravstva u Jablanici.
Rijetko se u jednoj biografiji tako jasno spoje dvije uloge.
Kao dvadesetogodišnjak bio je neposredni učesnik vremena u kojem se stvarala nova poslijeratna Jablanica. Decenijama kasnije počeo je prikupljati dokumente, podatke i sjećanja o tom gradu kako ono čemu je svjedočio – ali i ono što se dogodilo mnogo prije njega – ne bi nestalo zajedno s generacijama koje su to još pamtile.
Zahvaljujući njegovim zapisima danas, između ostalog, imamo jedno od rijetkih neposrednih svjedočenja o samim počecima poslijeratnog zdravstva u Jablanici i njemačkom ratnom zarobljeniku doktoru Knapeu.
Ali ostavio je i tragove o sasvim drugim dijelovima lokalne prošlosti – Doljanima, razvoju općine, mlinovima, stupama, vodotocima i prvim malim hidroenergetskim postrojenjima.
Zato se na 99. godišnjicu njegovog rođenja Ante Šimić može posmatrati mnogo šire od čovjeka koji je 1947. pomogao stvarati zdravstvenu službu.
Bio je jedan od ljudi koji su učestvovali u izgradnji poslijeratne Jablanice, a zatim veliki dio života posvetili tome da se priče o tom gradu ne izgube.
