Jablaničanin Samir Sarajlić, pisac i prepoznatljivi narator čije su interpretacije poezije posljednjih godina privukle pažnju publike širom Bosne i Hercegovine i regiona, posvetio je emotivnu pjesmu svojoj tragično preminuloj prijateljici, policajki Majdi Ramić iz Jablanice.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Sarajlić je danas na društvenim mrežama objavio pjesmu „Opet Mi“, uz riječi koje otkrivaju koliko je prijateljstvo s Majdom ostavilo dubok trag u njegovom životu.
„Postoje ljudi čiji odlazak ne prekine razgovor s njima, samo ga preseli u uspomene. Maja je otišla prije nekoliko godina, ali neke godine ne mogu izbrisati ono što je bilo iskreno. Ostale su njene riječi, osmijeh, naše priče i ona tišina u kojoj mi ponekad nedostaje više nego ikad“, napisao je Sarajlić.
Kako je naveo, pjesmu ostavlja „kao trag jednog prijateljstva koje vrijeme nije uspjelo da ugasi“, uz kratku i snažnu poruku:
„Majo, nedostaješ.“
„Sestro, ljut sam na tebe“
Pjesma „Opet Mi“, za koju Sarajlić potpisuje i stihove i naraciju, napisana je kao zamišljeni razgovor s prijateljicom koje više nema.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Već njeni prvi stihovi otkrivaju koliko je odnos bio blizak:
„Sestro, ljut sam na tebe. Nemoj misliti da nisam. Otišla si bez pitanja, bez onog običnog: ‘Vidimo se sutra’, i ostavila mi ovu prokletu tišinu da s njom razgovaram umjesto s tobom.“
Sarajlić kroz stihove priziva njihove nekadašnje razgovore, male svađe, tvrdoglavost i Majdin osmijeh kojim je, kako piše, uspijevala prekinuti njegovu ljutnju.
Nema u pjesmi velikih riječi o prijateljstvu. Umjesto njih ostaju upravo svakodnevne sitnice – razgovori, šale, prepirke i rečenice koje između bliskih ljudi postanu dio života.
Posebno emotivan je završetak u kojem Sarajlić zamišlja njihov novi susret, negdje gdje više nema vremena ni rastanaka.
„I znaću tada, nisam te izgubio zauvijek. Samo si otišla malo prije mene. A sada me nasmijana čekaš“, završava pjesmu.
Majda ostala u lijepom sjećanju svojih sugrađana
Tragični odlazak Majde Ramić duboko je pogodio Jablanicu. Brojni prijatelji, kolege i poznanici tada su se od nje opraštali prisjećajući se njene humanosti, vedrine i spremnosti da pomogne drugima.
I godinama kasnije uspomena na nju očigledno živi među ljudima kojima je bila bliska.
Samir Sarajlić svojom pjesmom nije pokušao ispričati priču o njenom odlasku. Ispričao je nešto mnogo ličnije – priču o onome što nakon odlaska jednog čovjeka ostane drugom.
Razgovori koji se više ne mogu voditi naglas, šale čiji odgovor već unaprijed znaš i prijateljstvo kojem, barem u sjećanju, vrijeme nije uspjelo staviti tačku.
Pjesmu prenosimo u cjelosti:
Postoje ljudi čiji odlazak ne prekine razgovor s njima, samo ga preseli u uspomene.
Maja je otišla prije nekoliko godina, ali neke godine ne mogu izbrisati ono što je bilo iskreno. Ostale su njene riječi, osmijeh, naše priče i ona tišina u kojoj mi ponekad nedostaje više nego ikad.
Ovu pjesmu ostavljam kao trag jednog prijateljstva koje vrijeme nije uspjelo da ugasi.
Majo, nedostaješ. 🕊️
Opet Mi
Sestro, ljut sam na tebe.
Nemoj misliti da nisam.
Otišla si bez pitanja,
bez onog običnog: „Vidimo se sutra“,
i ostavila mi ovu prokletu tišinu
da s njom razgovaram umjesto s tobom.
Ponekad ti svašta kažem u sebi,
a onda se uhvatim kako se smijem
jer znam šta bi mi odgovorila.
I tako prođu godine,
a ja i dalje vodim naše male svađe.
Ti bi tvrdila svoje, ja svoje,
oboje tvrdoglavi kao nekad.
Onda bih ti, naravno, popustio,
ne zato što si bila u pravu,
nego zato što si se uvijek znala nasmijati
baš onda kada više nisam mogao biti ljut.
Valjda se neke stvari ne mijenjaju
ni kad čovjek ode.
A onda jednog dana
proći ću kroz neka vrata
iza kojih nema satova,
nema rastanaka,
nema onog tvog: „Kasniš, budalo.“
I prvo što ću vidjeti
bićeš ti.
Naslonjena negdje,
s onim istim osmijehom
kao da si samo izašla na trenutak.
Neću ti ništa prigovoriti.
Samo ću prići i reći:
„E, sestro… baš si me namučila.“
A ti ćeš se nasmijati
onako kako samo ti znaš,
raširiti ruke
i napraviti da sve ove godine
odjednom budu kratke.
I znaću tada,
nisam te izgubio zauvijek.
Samo si otišla malo prije mene.
A sada me nasmijana čekaš.
Stihovi i naracija: Samir Sarajlić
Video sa naracijom pogledajte klikom na sljedeći link:
