Danas se Jablanica najčešće spominje po Neretvi, Prenju i nestvarnim pejzažima koji oduzimaju dah, ali stari novinski zapisi otkrivaju da je još davne 1941. godine važila za jedno od najcjenjenijih klimatskih ljetovališta Hercegovine.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
U tekstu objavljenom 22. jula 1941. godine u “Sarajevskom novom listu”, tadašnji novinar Jablanicu opisuje gotovo poetski, kao mjesto “divlje romantike”, čistog zraka i prirodne ljepote kakvu je rijetko gdje moguće pronaći.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Putujete cestom M17? Napravite obaveznu pauzu tamo gdje miris bureka zaustavlja svakoga – vaša Pekara Putnik!
“Ubavi gradić Jablanica leži na desnoj strani rijeke Neretve i veže za željezničku prugu Sarajevo – Mostar – Dubrovnik. Sa svih strana okružena je romantičnim planinama: Prenjom (2162 m) i Plasom (1809 m). Turisti, mnogi strani i naši, prolaze kroz nju željeznicom i automobilima, ali se rijetko kad navraćaju, da se zadive prirodnim ljepotama i divljoj romantici ovih po prirodi bogatih krajeva kršne Hercegovine”, navodi se u tekstu.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Putujete cestom M17? Napravite obaveznu pauzu tamo gdje miris bureka zaustavlja svakoga – vaša Pekara Putnik!
Autor posebno naglašava da Jablanica nije bila poznata samo po prirodi, nego i po svojoj klimi, zbog koje je već tada smatrana jednim od najpoželjnijih mjesta za odmor i oporavak.
“Jablanica leži oko 200 m nad morem. Sa svih strana okružena je visokim planinama, čiji vrhovi strše u plavo nebo, zaštićena od vjetrova, koji su ovdje inače vrlo česti, ima subalpinsku veoma ugodnu klimu s čistim ozonskim zrakom, zbog čega je i proglašena za najljepše klimatsko ljetovalište i oporavilište u cijeloj Hercegovini”, piše novinar još 1941. godine.
U nastavku teksta Jablanica se opisuje kao pravi turistički centar tog vremena, posebno među planinarima, ribolovcima i lovcima koji su dolazili iz raznih krajeva tadašnje države.
“Osim toga, Jablanica je veoma važan turistički centar i najomiljenije izletište za lovce i turiste, kojima ovaj romantičan gradić pruža beskrajni užitak. U posljednje vrijeme ovaj ubavi gradić postao je u cijelom ovom kraju veoma popularan, naročito u krugovima lovaca na divljač i pastrmke.”
Posebnu pažnju tadašnji novinar posvetio je i dolini Neretve, koju opisuje gotovo filmskim riječima:
“Cijela udolina rijeke Neretve, koja protječe kroz uvale masivnog i vrlo krševitog Prenja i Čvrsnice, pa sve do sela Drežnice u kotaru mostarskom, posjetniku pruža najljepšu panoramu turističke romantike i mnogi turisti, strani i naši, dive se čarima i prirodnim ljepotama ovih krajeva, koje je priroda bogato obdarila.”
U članku se spominje i hotel “Jablanica”, koji je tada bio jedno od glavnih mjesta za smještaj turista:
“U središtu gradića nalazi se hotel ‘Jablanica’, opskrbljen sa svim potrebnim komforom. Hotel je izgrađen prije svjetskog rata i pripada Državi. U najljepšem dijelu gradića nalazi se hotel oko kojeg su izgrađene vrlo lijepe aleje, zasađene borovom šumom s prekrasnim parkom.”
Posebno zanimljivo zvuče i dijelovi o ribolovu i lovu, po kojima je Jablanica tada bila nadaleko poznata:
“Osim toga cijeli ovaj kraj poznat je radi obilnog lova na divljač, kao i ribolova na pastrmke i glavatice, koje mogu biti do 30 i više kilograma teške.”
Na kraju, novinar zaključuje da bi Jablanica mogla postati pravi turistički dragulj kada bi joj se posvetilo više pažnje:
“Prava atrakcija za domaće i strane posjetnike je bez sumnje ubavi gradić Jablanica, koji svojim čarom i divljinom prirode privlači posjetnike, čiji se broj iz dana u dan povećaje.”
I danas, više od osam decenija kasnije, teško je ne primijetiti koliko mnogi od ovih opisa i dalje zvuče gotovo potpuno isto. Smaragdna Neretva, Prenj, svjež planinski zrak i divlja ljepota prirode ostali su zaštitni znak Jablanice — baš kao što su bili i davne 1941. godine.