Danas, 13. novembra, širom svijeta obilježava se Svjetski dan dobrote i ljubaznosti, dan posvećen ljudskosti, razumijevanju i malim gestama koje mogu ostaviti veliki trag u životima drugih. Tim povodom prisjećamo se jedne posebne životne priče iz Jablanice, priče o ženi koja je četiri decenije svog života posvetila pomaganju ljudima, nastojeći svakog pacijenta dočekati s osmijehom i toplom riječju.
Izedina Dina Behrem, dugogodišnja medicinska tehničarka Doma zdravlja Jablanica, provela je 40 godina u zdravstvenoj službi, ostavivši iza sebe brojne uspomene, prijateljstva i iskustva koja najbolje svjedoče o važnosti humanosti u medicinskom pozivu.
U razgovoru koji je ranije dala za JablanicaLive, Dina je govorila o svom profesionalnom putu, izazovima medicinskog poziva, odnosu prema pacijentima i kolegama, ali i vrijednostima koje su je vodile kroz cijeli radni vijek.
„Zato sam uvijek nastojala moje lične probleme ostaviti iza sebe i svakome prilaziti sa osmijehom.“
Upravo ove njene riječi na poseban način oslikavaju suštinu današnjeg dana. Dina je isticala da ljudi u zdravstvene ustanove ne dolaze bez razloga, nego najčešće onda kada im je teško, kada su zabrinuti ili im je potrebna pomoć.
„Lijep je osjećaj raditi s ljudima. Mada svi kažu da je teško s ljudima, ali ako ste vi čovjek i ako želite da pružite neku pomoć to vam se tako i vrati. Jer vi kada otvorite čekaonicu tu su ljudi koji su došli sa problemom i treba ih razumjeti. Niko nije došao iz čistog mira“, govorila je Dina.
Četrdeset godina posvećenih ljudima
Njena ljubav prema medicini počela je još u osnovnoj školi. Iako školovanje nije bilo jednostavno, posebno zbog svakodnevnog putovanja u Mostar, nije odustajala od želje da jednog dana obuče bijeli mantil. Medicinsku školu završila je 1978. godine, a tokom dugogodišnjeg rada u Domu zdravlja Jablanica prošla je kroz različite službe, od hitne pomoći i rendgena do antituberkuloznog dispanzera, gdje je dočekala penziju. Posebno je pamtila kolege koji su joj pomagali na početku karijere, a kasnije je i sama nastojala biti podrška mlađim zdravstvenim radnicima.
Za nju medicina nikada nije bila samo posao, nego poziv koji zahtijeva razumijevanje, strpljenje i spremnost da se pomogne čovjeku.
„Kada pacijent dođe na kontrolu, pa vidite da je zadovoljan i da je riješio problem sa kojim je prvobitno došao, a da ste i vi tu učestvovali i da ste bili dio rješenja to je neopisiv osjećaj. Divno je znati da ste dio nečijeg zadovoljstva“, kazala je u ranijem razgovoru.
Dobrota koja se ne mjeri godinama radnog staža
Govoreći o odlasku u penziju, Dina se s posebnom zahvalnošću prisjetila svojih kolega, koji su joj na rastanku poklonili kalendar sa zajedničkim fotografijama. Taj poklon za nju je predstavljao uspomenu na ljude s kojima je dijelila veliki dio života. Nije krila ni zadovoljstvo što je svojim odlaskom u penziju otvorila prostor mlađim generacijama zdravstvenih radnika. Mladima koji žele krenuti njenim stopama poručila je da je medicina jedan od najhumanijih, ali i najodgovornijih poziva.
„Ovo je najhumaniji poziv, pomoći ljudima je nešto veliko“, istakla je Dina, podsjećajući da medicinski posao zahtijeva mnogo odricanja, ozbiljnosti i predanosti.
Nekada je osmijeh najveća pomoć
Svjetski dan dobrote i ljubaznosti obilježava se od 1998. godine, na inicijativu Svjetskog pokreta za ljubaznost, kako bi se podsjetilo na značaj empatije, razumijevanja i dobrih djela u svakodnevnom životu.
Priča Izedine Dine Behrem pokazuje koliko su te vrijednosti važne upravo u zdravstvu, gdje ljubazna riječ, strpljenje i iskrena pažnja mogu mnogo značiti ljudima koji prolaze kroz teške trenutke.
U vremenu kada se često govori o problemima i izazovima zdravstvenog sistema, vrijedi se prisjetiti i onih ljudi koji su svoj radni vijek posvetili drugima.
Jer iza svakog bijelog mantila nalazi se čovjek, a nekada upravo njegova dobrota ostavlja najduže sjećanje.
Tekst je pripremljen povodom Svjetskog dana dobrote i ljubaznosti, na osnovu ranijeg intervjua Izedine Dine Behrem za JablanicaLive.
