Home VIJESTI CRNA HRONIKA Tri slučaja nasilja nad ženama prijavljena u Konjicu i Jablanici samo u...

Tri slučaja nasilja nad ženama prijavljena u Konjicu i Jablanici samo u zadnjih sedam dana

1021

Emir Selimović (38) uhapšen je 17. februara 2025. godine nakon što je optužen za ubistvo supruge Inele (37) i njihovog 13-godišnjeg sina u Kalesiji. Tijela su pronađena 12. februara, a obdukcija je utvrdila smrt gušenjem. Iako je par bio u postupku razvoda, nije bilo prijava za nasilje, što ukazuje na duboke propuste u prevenciji. Kao što Ženska mreža BiH ističe, ovaj slučaj nije “porodična tragedija”, već femicid koji otkriva hroničnu neefikasnost institucija u zaštiti žrtava.

U Konjicu i Jablanici tri prijave nasilja nad ženama od strane muževa u zadnjih sedam dana.

U istom vremenskom okviru, grad Konjic i Općina Jablanica zabilježili su tri prijave nasilja nad ženama od strane muževa u samo sedam dana, što pokazuje da slučaj iz Kalesije nije neka anomalija nego već ustaljeno pravilo.

10. februar: M.S. iz Konjica prijavila je prijetnje bivšeg muža V.A., dok je A.I. iz Konjica optužila supruga A.H. za fizičko i verbalno zlostavljanje. A.H. je lišen slobode.

12. februar: K.Z. iz Jablanice prijavila je muža K.M. zbog vrijeđanja u alkoholiziranom stanju i on je lišen slobode.

Izvijestio je RadioKonjic u Konjičkoj Hronici.

KONJIČKA HRONIKA 17.02.2025

aktuelno

Posted by Radio Konjic on Monday, February 17, 2025

Ovi slučajevi, iako manje medijski istaknuti, oslikavaju svakodnevno nasilje koje žene trpe.

Dok su u Konjicu i Jablanici intervencije bile brže, u Kalesiji je nedostatak prijava doveo do tragičnog ishoda.

Ova kontrastna situacija naglašava da, iako neke žene pronalaze snagu da prijave zlostavljanje, mnoge ostaju nijeme zbog straha ili nepovjerenja u sistem.

ZAŠTO ŠUTIMO?

Šutimo jer se bojimo. Jer smo naučene da prešutimo, da “nije strašno”, da “mora biti tako”. Jer nas uče da budemo poslušne. Da ćutimo i trpimo. Jer nas od malih nogu uče da je muškarac glava kuće i da se protiv njega ne ide.

Šutimo jer nas društvo ne štiti. Jer kada žena prijavi nasilje, gleda je se sumnjičavo. “A šta si mu ti uradila?”, “Sigurno ga provociraš”, “Da je bilo tako strašno, otišla bi”.

Ali gdje da ode? Kada nema podršku? Kada je sistem gura natrag u ruke nasilnika? Kada je ekonomski zavisna? Kada su svi zidovi oko nje?

NEĆEMO VIŠE ŠUTJETI.

Nasilje nad ženama nije privatna stvar. To nije porodična svađa. To nije nečiji problem iza zatvorenih vrata. To je naša stvar. Naša odgovornost.

Svaka pretučena žena je naša sestra. Svaka ubijena žena je naša kćerka. Svaka koja šuti u strahu je naša prijateljica.

Ne čekajte da pročitate još jedan naslov. Ne čekajte još jedno ime na spisku žrtava. Ne čekajte da se to desi nekome koga poznajete.

Ako čujete plač – reagujte. Ako vidite modrice – ne okrećite glavu. Ako vam neko šapatom kaže da se boji – budite joj glas.

Jer možda baš vi budete ona osoba koja će spasiti nečiji život.

Facebook Comments Box