U Bosni i Hercegovini (BiH) postoji izražen nesklad u tretmanu simbola povezanih s povijesnim i ratnim narativima, što otvara pitanja o dosljednosti pravnog i moralnog okvira. Dok simboli Herceg-Bosne, unatoč presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) iz 2017. godine koja je utvrdila njihovu povezanost s udruženim zločinačkim pothvatom (UZP), nastavljaju se slobodno promovirati i komercijalizirati, zastavice s ljiljanima, simbol otpora i borbe tijekom rata 1992-1995., suočavaju se s kaznama i oduzimanjem od strane policije.
Herceg-Bosna: Sloboda bez posljedica
Presuda Haškog tribunala iz 2017. godine osudila je šest visokih čelnika Herceg-Bosne na ukupno 111 godina zatvora zbog etničkog čišćenja i ratnih zločina nad Bošnjacima. Unatoč tome, simboli Herceg-Bosne, poput zastava i majica s hrvatskim motivima, i dalje se slobodno prodaju putem stranica poput “HB Oprema” na društvenim mrežama. Ove objave često uključuju ironične ili provokativne poruke, poput “oživljavanja Herceg-Bosne”, što može sugerirati glorifikaciju presuđenih zločina. Iako Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske (RS) i Krivični zakon BiH propisuju kazne za širenje mržnje ili negiranje ratnih zločina, takva trgovina i promotivni sadržaj ne nailaze na pravne sankcije. Ovo upućuje na moguću nejednakost u primjeni zakona ili nedostatak volje za progonom, posebno u regijama s većinskim hrvatskim stanovništvom.
Nedavno,na istoj stranici osvanula je objava o muralu koji glorifikuje Herceg-Bosnu koji je napravljen pred samu granicu kod Metkovića.
Ovaj mural, koji glorificira Herceg Bosnu—entitet čiji su ključni predstavnici osuđeni u Haškom tribunalu—na teritoriji Bosne i Hercegovine predstavlja direktnu provokaciju i zanemarivanje historijskih presuda i patnje žrtava. Njegova prisutnost nije samo uvredljiva, već i štetna za proces pomirenja i suživota u regiji.
Tekst murala sugerira nostalgičan ton prema Herceg Bosni, ignorišući pravne i moralne presude koje su jasno utvrdile odgovornost tog entiteta za ratne zločine. Njegova obnova uz popratni komentar u objavi dodatno potencira negativne emocije, podstičući podjele umjesto razumijevanja. U kontekstu savremenog društva, ovakvi murali ne bi trebali imati mjesta u javnom prostoru jer doprinose narativima koji mogu produbiti tenzije i otežati suživot među zajednicama.
Komentari ispod objave su opasniji od samog murala pa među mnogima stoji:
Javni prostor treba služiti kao prostor dijaloga, obrazovanja i pomirenja, umjesto glorifikacije entiteta koji su međunarodno osuđeni za ratne zločine. Ovakvi murali su podsjetnik na opasnost revizionizma i važnost kritičkog razmišljanja o historiji, posebno u društvu koje i dalje osjeća posljedice sukoba.
Ljiljani: Kazne za simbol otpora
Nasuprot tome, ljiljani, koji su bili zvanični simbol Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1998. i koji su tijekom rata postali znak otpora protiv agresije, suočavaju se s represijom. Nedavni incident u Doboju, gdje je policija oduzela zastavice s ljiljanima navijačima na putu za Zenicu i izrekla kaznu od 100 KM, ilustrira ovu praksu. Navijači su tvrdili da su se mirno kretali, a zastave su nosili kao izraz identiteta, ne provokacije. Međutim, policija je djelovala na temelju nejasne prijave, bez citiranja specifičnog zakona, što je izazvalo negodovanje građana i pitanja o zakonitosti. Iako ljiljani imaju duboke historijske korijene, povezane s dinastijom Kotromanića, i nisu eksplicitno zabranjeni, njihovo isticanje u nekim dijelovima BiH, posebno u RS-u, često se tumači kao politički osjetljivo, što rezultira selektivnim kaznjavanjem.
Nesklad u Pravnom i Društvenom Kontekstu
Ovaj nesklad može se pripisati političkoj fragmentaciji BiH i različitim tumačenjima povijesti. Simboli Herceg-Bosne, iako presuđeni kao dio zločinačkog pothvata, uživaju podršku dijela hrvatske zajednice kao izraz identiteta, dok ljiljani, iako povezani s otporom i žrtvama rata, izazivaju otpor kod Srba i Hrvata zbog asocijacije s bošnjačkom dominantnošću. Zakonski okvir, poput Zakona o e-trgovini u fazi pripreme (svibanj 2025.), može potencijalno regulirati ovakve incidente, ali trenutna praksa pokazuje neujednačenu primjenu. Dok se Herceg-Bosna simboli toleriraju ili ignoriraju, ljiljani se kaznjavaju, što sugerira politički motiviranu selektivnost umjesto univerzalnog poštovanja pravde.
Ovaj dualni pristup podcrtava duboke podjele u BiH i postavlja pitanje o dosljednosti pravnog sustava u suočavanju s prošlošću. Dok Herceg-Bosna simboli nastavljaju živjeti bez posljedica unatoč Haškoj presudi, ljiljani, simbol borbe i otpora, suočavaju se s represijom.
Takav tretman ne samo da potkopava pomirenje, već i istinu koju su međunarodni sudovi utvrdili. Potrebna je šira rasprava i harmonizacija zakona kako bi se osigurala pravednost, bez obzira na etničku pripadnost.
