U oktobru 2024. godine, Bosnu i Hercegovinu pogodile su katastrofalne poplave koje su odnijele brojne živote i ostavile dubok trag u zajednicama diljem zemlje. Među onima koji su se suočili s nemilosrdnom bujicom bio je Ernad Begović, čovjek iz Jablanice čija hrabrost i požrtvovnost ostaju upisani u srca mnogih. Ernad je, riskirajući vlastiti život, spasio deset ljudi, uključujući djecu, prije nego što ga je struja odnijela 4. oktobra 2024. Njegovo herojsko djelo ne samo da je spasilo živote, već je inspirisalo cijelu naciju, a njegova skromnost i nesebičnost dodatno su istaknute posthumno dodijeljenim Večernjakovim pečatom za 2024. godinu u kategoriji “Osoba godine”.
Herojski čin koji je promijenio živote
Ernad Begović, tihi i skromni čovjek iz Jablanice, nije oklijevao kada su poplave zaprijetile njegovoj zajednici. Uz pomoć svog oca, bacao se u opasne vode kako bi izvukao porodice na sigurno. Prema svjedočenjima, Ernad je uspio spasiti deset ljudi, uključujući djecu, prije nego što je sam postao žrtva nemilosrdne bujice. Njegova hrabrost i spremnost da stavi živote drugih ispred svog vlastitog učinili su ga simbolom nesebičnosti i humanosti. Na društvenim mrežama, korisnici su ga prozvali pravim herojem, predlažući da se po njemu nazove ulica ili most u Jablanici kako bi njegovo nasljeđe bilo trajno sačuvano.
Večernjakov pečat – priznanje za herojstvo
Ernadova žrtva i hrabrost nisu prošle nezapaženo. Na svečanosti održanoj 23. maja 2025. u Mostaru, posthumno mu je dodijeljen Večernjakov pečat u kategoriji “Osoba godine” kao jednom od “Heroja poplava”, zajedno s Lejlom Zalihić i Edijem Tufekom. Ovo prestižno priznanje, koje su prenosili BHRT, HRT i RTV Herceg-Bosne, odalo je počast njegovom izuzetnom doprinosu u najtežim trenucima. Nagradu su u Ernadovo ime primile njegova kći Ermina i supruga Lejla, što je dodatno naglasilo emocionalnu težinu njegovog gubitka, ali i ponos koji njegova porodica i zajednica osjećaju zbog njegovog djela.
Riječi kćeri – svjedočanstvo o očevom nasljeđu
Ernadova kći Ermina dirnula je srca mnogih svojom potresnom objavom na Facebooku, u kojoj je opisala svog oca kao skromnog heroja čije djelo nadilazi njegov život. U svojoj objavi, Ermina je napisala:
“Moj otac nikada nije tražio pažnju, aplauze, ni priznanja. Bio je tih, skroman, ali uvijek prvi kad je trebalo pomoći. Danas, gledajući ovaj plakat, srce mi se stegne, ali i ispuni – jer cijeli svijet sada zna ono što sam ja znala cijeli život: da je bio heroj. U najtežim trenucima, dok su drugi tražili spas, on je bio onaj koji je spašavao. Danas smo mi živi zahvaljujući njegovoj hrabrosti, snazi i velikom srcu. A ja sam ponosna što mogu reći da je to bio moj otac. Iako ga više nema kraj mene, njegovo djelo živi. Njegovo ime, njegovo srce, njegova hrabrost urezani su u ovu sliku, u ovu priču, u mene. Babo, hvala ti što si bio svjetlo u mraku. Hvala ti što si meni bio oslonac, uzor i ljubav. Volim te zauvijek.🤍🕊️”
Moj otac nikada nije tražio pažnju, aplauze, ni priznanja. Bio je tih, skroman, ali uvijek prvi kad je trebalo pomoći….
Posted by Ermina Begović on Friday, May 23, 2025
Ove riječi nisu samo odraz duboke ljubavi i poštovanja prema ocu, već i svjedočanstvo o Ernadovom karakteru – čovjeku koji nije tražio slavu, već je živio za dobrobit drugih. Erminina poruka dodatno je osvijetlila njegovu skromnost i snagu, učinivši njegovu priču još inspirativnijom.
Nasljeđe Ernada Begovića
Iako Ernada više nema, njegovo djelo i dalje živi – u spašenim životima, u suzama i ponosu njegove porodice, te u priznanjima koja su uslijedila nakon njegove smrti. Večernjakov pečat samo je jedan od načina na koji je njegova hrabrost prepoznata, ali pravo nasljeđe leži u zajednici koju je zaštitio i u ljubavi koju je ostavio za sobom. Ernad Begović nije bio samo heroj Jablanice, već svjetionik nade i humanosti za sve nas.
Njegova priča podsjeća nas da pravi heroji ne traže svjetla reflektora, već djeluju iz srca, ostavljajući trag koji nadilazi vrijeme. Ernadovo ime, kako je njegova kći tako dirljivo rekla, urezano je u priču o hrabrosti i ljubavi – priču koja će se pamtiti i pričati generacijama.
