Nakon poplava u oktobru 2024. godine, područje Klis-Neretvica u općini Konjic bilo je gotovo neprepoznatljivo. Kuće i putevi su uništeni, a poznata mjesta nestala preko noći. Za žene iz sela oko Buturović Polja, gubitak nije bio samo materijalan, već i emotivan – gubile su uspomene, bašte, dragocjenosti i grobove najmilijih, izvještava bih.iom.int
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
“Nakon katastrofe koja je poharala našu zajednicu, više smo se brinule za svoje mentalno zdravlje nego za kuće, brinulo me hoćemo li ostati pri sebi?” prisjeća se Jasminka, koja uskoro useljava u novi dom zahvaljujući humanitarnoj pomoći. “Bile smo u šoku i nismo shvatile koliko smo izgubile. Kao da su dijelovi našeg života nestali.”
FOTO: bih.iom.int / U privremenim kontejnerskim naseljima, prijateljstvo i briga pronalaze svoj put osiguravajući da niko ne prolazi kroz teškoće sam
Nakon početnog šoka, žene su odlučile da se ne povlače u tišinu, već da potraže zajedničku pomoć: “Kad je u lokalnom domu zdravlja, ponuđena psihosocijalna podrška kao dio odgovora na poplave, priključile smo se, isprva s oklijevanjem,” kaže Senka.
Kako je raslo povjerenje, tako je rastao i napredak: vremenom su žene shvatile da oporavak dolazi prirodnije u poznatom okruženju. Uz podršku terapeuta, grupa se postepeno preselila u domove: dnevne boravke, kuhinje i bašte. Ambulanta je i dalje bitan dio očuvanja zdravlja zajednice, dok kućni ambijent pruža drugačiju vrstu ugode. “Neko skuha kafu, neko donese kolač. Sjedimo, pričamo, smijemo se, i ponekad zaplačemo. To je i terapija i prijateljstvo. U tim trenucima život ponovo postaje normalan”, kaže Ramiza koja je ovoj grupi otvorila vrata svoga doma, gdje se svake sedmice tu okuplja i do desetak žena. Zajedno su stvorile mnogo više od grupe podrške; izgradile su sigurno utočište u kojem njeguje otpornost. “Postale smo porodica,” kaže Ramiza. “Ne samo među nama, već i sa psihologinjama koje su nam pomogle da ponovo pronađemo našu hrabrost.”
FOTO: bih.iom.net/ Ramiza dočekuje komšije i u svoj dom – utočište gdje žene iz Buturović Polja pronalaze utjehu, solidarnost i prostor za zajedničko iscjeljenje.
Uticaj je bio dubok. Do Svjetskog dana mentalnog zdravlja u oktobru 2025., ova grupa žena nije se više bavila samo onim šta su preživjele: počele su aktivno inicirati događanja u selu. Tokom jedne terapijske radionice, rodila se ideja o sadnji drveća, koja je realizirana kroz projekat EU podrške oporavku od poplava. “Posadile smo pedeset sadnica oraha: neke pored stadiona gdje naša djeca jure svoje snove, druge na brdu kod novog mezarja. Svako drvo je živa uspomena, i tiho obećanje nade budućim generacijama,” kaže Senka s blagim osmijehom. “Mnogo smo pretrpjele, ali uz podršku smo naučile da ovo nije kraj naše priče.”
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Njihova inicijativa probudila je nadu u čitavom selu, s efektima koji su se osjetili i izvan same grupe, pomažući svima da se, ne samo izbore s traumom, već i obnove osjećaj pripadnosti i povezanosti. U osvrtu na napredak postignut u Buturović Polju, tim stručnjaka za psihosocijalnu podršku ističe da je kroz pažljiv, prilagođen i kontinuiran pristup zajednici uspostavljen siguran prostor u kojem stanovnici mogu otvoreno govoriti o svojim iskustvima i emocijama. Kroz takav rad članovi zajednice su ohrabreni da potraže podršku kada im je potrebna, što je uvećalo otpornost zajednice, stvarajući okruženje u kojem pojedinci više nisu sami u suočavanju s nevoljama, već imaju oslonac u zajedničkoj snazi i solidarnosti. “Neki su izgubili domove, drugi žale za vrtovima ili mezarjem koje je odnijela voda, ali uz Božiju pomoć i podršku dobrih ljudi, idemo naprijed,” kaže Jasminka. Žene se i dalje okupljaju uz kafu, dijeleći svakodnevne radosti i teškoće, utiskujući nadu u svaki novi dan. “Ne može se to baš lako opisati,” složile su se žene. “Postale smo porodica kroz nevolje, zahvaljujući pomoći izvana. Poboljšale smo svoje mentalno zdravlje, ali i osjećaj sigurnosti i pripadnosti.”
Njihovo iskustvo svjedoči o stvarnoj snazi oporavka: nakon katastrofe, oporavak ne znači samo ponovnu izgradnju materijalnih objekata, već i brigu o nevidljivim ranama i vraćanju povjerenja. Što se tiče budućnosti, žene su ujedinjene: “Nastavit ćemo se okupljati i podržavati, jer samo zajedno možemo istinski zacijeliti i napredovati.” Njihova kolektivna snaga se prenosi i na dijaloge zajednice uz podršku Evropske unije, s ciljem identifikacije zajedničkih prioriteta za oporavak, i jačanja povjerenja između stanovnika i lokalnih vlasti. Stabilizacija zajednice nakon prirodnih katastrofa odvija se u punom ciklusu zahvaljujući projektu podrške oporavku od poplava u BiH, koji finansira EU, a provode Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i IOM u BiH: od prve pomoći i psihološke podrške, preko oporavka kroz obnovu infrastrukture, sanaciju oštećenih i gradnju novih stambenih objekata, do jačanja društvene kohezije. Fokusirajući se na ljude i međusobne veze, EU gradi oporavak koji je inkluzivan, dugotrajan i čvrsto ukorijenjen u svakoj zajednici.
