Hiljade Jablaničana i turista prošle su pored stare crne parne lokomotive koja decenijama stoji uz Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“. Fotografisana je bezbroj puta i postala je jedan od prepoznatljivih prizora Jablanice.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Na njoj stoji oznaka 73-018.
Iza tih nekoliko brojeva, međutim, krije se priča duža od jednog stoljeća – od fabrike u Budimpešti i vremena kada su uskotračni vozovi prolazili dolinom Neretve, do mašinovođe koji svoju nekadašnju lokomotivu nije zaboravio ni nakon odlaska u penziju.
Napravljena u Budimpešti prije 113 godina
Jablanički Ćiro proizveden je 1913. godine u fabrici MÁVAG u Budimpešti, pod tvorničkim brojem 3286. Prvobitno je nosio broj 168, odnosno oznaku IIIb5 168, a današnju oznaku 73-018 dobio je 1933. godine prilikom preoznačavanja lokomotiva Jugoslovenskih državnih željeznica.
To znači da lokomotiva koja danas stoji u Jablanici ima 113 godina.
Pripada seriji IIIb5, kasnije seriji 73, napravljenoj za bosanskohercegovačke uskotračne željeznice. Ukupno su proizvedene 23 lokomotive ove serije – prvih 15 proizveo je Krauss u Linzu, dok je posljednjih osam proizveo MÁVAG u Budimpešti. Jablanička 73-018 pripada upravo toj budimpeštanskoj grupi.
Bile su građene za karakteristični bosanski uskotračni kolosijek širine 760 milimetara, kakav je nekada prolazio i dolinom Neretve.
Upravo takva bila je čuvena Neretvanska pruga – Narentabahn – čiji su vozovi desetljećima bili dio svakodnevice Jablanice i ovog dijela Hercegovine. I originalni željeznički most preko Neretve u Jablanici, izgrađen 1888. godine, bio je dio te uskotračne pruge.
Preživio je željeznički svijet za koji je napravljen
Lokomotiva 73-018 prošla je kroz različite željezničke uprave i države. Nekadašnji broj 168 zamijenjen je 1933. oznakom 73-018, a lokomotiva je kasnije služila i u sistemu Jugoslovenskih željeznica.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Vrijeme Ćire ipak se približavalo kraju.
Uskotračne pruge postepeno su nestajale, a s njima i parne lokomotive koje su desetljećima prevozile putnike i teret kroz Bosnu i Hercegovinu.
Većina lokomotiva iz ove serije nije sačuvana.
Ali 73-018 jeste.
Svoj posljednji dom pronašla je u Jablanici, gdje danas stoji kao muzejski eksponat i dio prepoznatljivog ambijenta uz memorijalni kompleks. Evidencije sačuvanih lokomotiva i danas je vode upravo u Jablanici, kao spomenički primjerak.
Jedan od samo tri sačuvana primjerka
Upravo tu priča postaje još zanimljivija.
Od 23 proizvedene lokomotive serije danas su sačuvana samo tri primjerka. Tvorničke evidencije serije bilježe 73-002 kao sačuvani spomenički primjerak u željezničkom muzeju u Požegi, 73-018 u Jablanici te 73-019, koja je ostala operativna i povezana je s austrijskim Clubom 760 i Pinzgauer Lokalbahnom.
Posebno je zanimljivo da je 73-019 svojevrsna „sestra“ jablaničkog Ćire. I ona je proizvedena u Budimpešti 1913. godine, a njen tvornički broj je 3287 – samo jedan broj nakon jablaničke 3286.
Drugim riječima, stara parnjača pored koje mnogi prolaze gotovo ne obraćajući pažnju nije tek dekoracija uz Muzej.
Jablanica čuva jednog od samo tri sačuvana predstavnika čitave serije.
Mašinovođa koji svog Ćiru nije zaboravio ni u penziji
Možda najljepši dio priče o lokomotivi 73-018 ne krije se u tvorničkim brojevima i tehničkim podacima, nego u vezi jednog mašinovođe sa mašinom koju je nekada vozio.
Bio je to Daut Arfadžan.
Sačuvana je stara fotografija na kojoj Arfadžan stoji upravo uz 73-018 u Jablanici, a uz nju je 2017. godine objavljeno i svjedočenje o njegovoj neobičnoj privrženosti lokomotivi.
Prema tom svjedočenju, Arfadžan je živio svega stotinjak metara od mjesta na kojem je lokomotiva bila izložena. Navodi se da je 73-018 pripadala ložionici Mostar te da je Daut upravo ovu lokomotivu vozio dugi niz godina.
Njegova veza s Ćirom, međutim, nije prestala odlaskom u penziju.
Prema sačuvanom svjedočenju, Daut bi nakon jutarnje kafe uzimao alat i odlazio do svoje nekadašnje lokomotive kako bi je čistio i uređivao. Autor zapisa posebno se prisjetio ljubavi s kojom je stari mašinovođa brinuo o svojoj nekadašnjoj „ljubimici“.
Tako stara fotografija Dauta Arfadžana uz Ćiru danas dobija sasvim drugo značenje.
Pred objektivom nisu samo čovjek i stara parnjača, nego mašinovođa i lokomotiva koju je nekada vozio, a koju nije zaboravio ni nakon što je završio svoj radni vijek.
Priča o Dautu Arfadžanu tako je postala jedno od najljepših ljudskih poglavlja dugog života jablaničkog Ćire – priča o čovjeku čija veza s lokomotivom nije prestala kada su njeni dani na pruzi završili.
Ćiro nije lokomotiva koja je ostala na mostu 1943. godine
Današnji prizor 73-018, vagona i porušenog mosta može ostaviti dojam da je riječ o vozu koji je upravo na tom mjestu ostao tokom Bitke na Neretvi.
Međutim, 73-018 nije lokomotiva koja je ostala na porušenom mostu tokom događaja iz 1943. godine.
Današnji kompleks treba posmatrati kao spoj različitih slojeva historije Jablanice – ratne historije i naslijeđa nekadašnje uskotračne željeznice.
Originalni željeznički most izgrađen je 1888. godine kao dio uskotračne pruge Narentabahn. Tokom Bitke na Neretvi srušen je 3. marta 1943. godine. Nakon rušenja napravljen je improvizovani drveni prijelaz, a njemačke snage šest mjeseci kasnije počele su graditi novi most.
Most je ponovo dobio posebno mjesto u historiji Jablanice četvrt stoljeća kasnije.
Za potrebe snimanja filma „Bitka na Neretvi“ ponovo je srušen 1968. godine. Upravo je ta godina važna – film je premijerno prikazan 1969, zbog čega se u pojedinim izvorima pojavljuje i 1969. kao godina rušenja, ali službena historija Muzeja u Jablanici navodi 1968. godinu.
Porušeni most danas predstavlja centralni sadržaj memorijalnog kompleksa i jedan od glavnih simbola Jablanice.
Iza broja 73-018 krije se više od jednog stoljeća
Zato vrijedi zastati sljedeći put kada se prođe pored stare parnjače.
Broj 73-018 nije samo oznaka na komadu starog željeza.
Iza njega je lokomotiva proizvedena 1913. godine u Budimpešti, tvorničkog broja 3286, koja je nekada nosila broj 168, vozila uskotračnim prugama i dočekala nestanak željezničkog svijeta za koji je bila napravljena.
Od 23 lokomotive njene serije danas su sačuvane samo tri.
A uz jablaničku 73-018 ostala je i fotografija njenog mašinovođe Dauta Arfadžana – čovjeka koji ju je nekada vozio, a potom joj se, prema sačuvanom svjedočenju, vraćao i u penziji kako bi je čistio i uređivao.
Ćiro već odavno ne vozi dolinom Neretve. Ali njegova priča, 113 godina nakon što je izašao iz fabrike u Budimpešti, još traje u Jablanici – zajedno sa sjećanjem na čovjeka koji svoju staru lokomotivu nije zaboravio ni u penziji.
