Hiljade Jablaničana i turista prošle su pored stare crne parne lokomotive koja decenijama stoji uz Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“. Fotografisana je bezbroj puta i postala jedan od prepoznatljivih prizora Jablanice.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Na njoj stoji oznaka 73-018.
Iza tih nekoliko brojeva, međutim, krije se priča duža od jednog stoljeća – od fabrike u Budimpešti i vremena kada su uskotračni vozovi prolazili dolinom Neretve, do mašinovođe koji je svoju nekadašnju lokomotivu nastavio čuvati i nakon odlaska u penziju.
Napravljena u Budimpešti prije 113 godina
Jablanički Ćiro proizveden je 1913. godine u fabrici MÁVAG u Budimpešti, pod tvorničkim brojem 3286. Prvobitno je nosio broj 168, odnosno oznaku IIIb5 168, a današnju oznaku 73-018 dobio je 1933. godine prilikom preoznačavanja lokomotiva Jugoslovenskih državnih željeznica.
To znači da lokomotiva koja danas stoji u Jablanici ima 113 godina.
Pripada seriji IIIb5, kasnije seriji 73, napravljenoj za bosanskohercegovačke uskotračne željeznice. Ukupno su proizvedene 23 lokomotive ove serije. Petnaest ih je proizveo Krauss u Linzu, dok je preostalih osam stiglo iz MÁVAG-a u Budimpešti.
Bile su građene za karakteristični bosanski kolosijek širine svega 760 milimetara i konstruisane tako da mogu savladavati oštre krivine planinskih uskotračnih pruga.
Sadržaj se nastavlja ispod oglasa
Upravo takva bila je nekadašnja Neretvanska pruga, čiji su vozovi desetljećima bili dio svakodnevice Jablanice i doline Neretve.
Preživio je prugu za koju je napravljen
Lokomotiva 73-018 prošla je kroz nekoliko željezničkih sistema i država. Kao broj 168 služila je prije nego što je 1933. postala 73-018, a kasnije je pripadala i Jugoslovenskim željeznicama.
Vrijeme Ćire ipak se približavalo kraju.
Stara uskotračna pruga kroz Jablanicu prestala je služiti nakon izgradnje nove pruge normalnog kolosijeka. Stari željeznički most preko Neretve, obnovljen nakon Drugog svjetskog rata, bio je u upotrebi do 1966. godine, kada je uskotračna pruga zamijenjena novom.
Većina starih parnjača vremenom je nestala.
Ali 73-018 nije završila izrezana u staro željezo.
Sačuvana je u Jablanici.
Jedan od samo tri sačuvana primjerka
Upravo tu priča postaje još zanimljivija.
Od 23 proizvedene lokomotive ove serije do danas su sačuvane samo tri.
Lokomotiva 73-002 čuva se kao muzejski eksponat u Požegi u Srbiji.
Druga je upravo 73-018 u Jablanici.
Treća, 73-019, također je proizvedena u Budimpešti 1913. godine, pod tvorničkim brojem 3287 – samo jednim brojem nakon jablaničke 3286. Ona je sačuvana u voznom stanju i danas je povezana s Pinzgauer Lokalbahnom u Austriji.
Drugim riječima, stara parnjača pored koje mnogi prolaze gotovo ne obraćajući pažnju nije tek dekoracija uz Muzej.
Jablanica čuva jednog od posljednja tri predstavnika čitave serije lokomotiva.
Mašinovođa koji je više od 20 godina brinuo o svom Ćiri
Možda najljepši dio priče o lokomotivi 73-018 ne krije se u njenim tehničkim podacima, nego u vezi jednog mašinovođe sa mašinom koju je nekada vozio.
Bio je to Daut Arfadžan.
Željeznički izvor bilježi da je upravo Arfadžan bio mašinovođa 73-018 te da je, i kao penzioner, više od 20 godina održavao, podmazivao i farbao lokomotivu izloženu u Jablanici.
A postoji i fotografija.
Na starom snimku napravljenom u Jablanici Arfadžan stoji pored svoje nekadašnje lokomotive. Fotografiju je kasnije gospodin Ajdin ustupio jednom forumu ljubitelja željeznice zajedno sa svojim sjećanjem na starog mašinovođu.
Prema tom svjedočenju, Arfadžan je živio svega stotinjak metara od lokomotive, koja je pripadala ložionici Mostar, i dugi niz godina vozio upravo 73-018.
Njegova veza s Ćirom nije prestala odlaskom u penziju.
Ajdin se prisjetio da bi Arfadžan nakon jutarnje kafe uzimao alat i odlazio do lokomotive kako bi je uređivao. Posebno je zapamtio koliko je ljubavi ulagao u svoju nekadašnju „ljubimicu“. U istom svjedočenju navedeno je da je Arfadžan umro prije rata.
Tako fotografija starog mašinovođe pored Ćire danas dobija sasvim drugo značenje.
Pred objektivom nisu samo čovjek i muzejski eksponat, nego mašinovođa i lokomotiva koju je nekada vozio, a o kojoj je nastavio brinuti više od dvije decenije nakon penzionisanja.
Priča o Dautu Arfadžanu tako je postala jedno od najljepših ljudskih poglavlja u dugom životu jablaničkog Ćire – priča o čovjeku koji svoju lokomotivu nije zaboravio ni kada su njeni dani na pruzi završili.
Ćiro nije lokomotiva koja je ostala na mostu 1943. godine
Današnji prizor 73-018, vagona i porušenog mosta može ostaviti dojam da se radi o vozu koji je upravo na tom mjestu ostao tokom Bitke na Neretvi.
Međutim, 73-018 nije direktno povezana s događajima Bitke na Neretvi 1943. godine.
Lokomotiva je naknadno postavljena uz memorijalni kompleks kao simbol nekadašnje uskotračne željeznice u dolini Neretve. Današnji raspored lokomotive i vagona stvara vizuelnu iluziju prekinutog voza, ali ne predstavlja doslovnu historijsku rekonstrukciju događaja iz 1943. godine.
I sam most ima neobičnu poslijeratnu priču. Nakon Drugog svjetskog rata bio je obnovljen i koristio se do ukidanja uskotračne pruge 1966. godine. Ponovo je srušen 1969. godine tokom snimanja filma „Bitka na Neretvi“.
Tako su se na jednom mjestu spojile dvije historije Jablanice – priča o Bitki na Neretvi i priča o uskotračnoj željeznici koja je nekada povezivala ovaj kraj s ostatkom zemlje.
Iza broja 73-018 krije se više od jednog stoljeća
Zato vrijedi zastati sljedeći put kada se prođe pored stare parnjače.
Broj 73-018 nije samo oznaka na komadu starog željeza.
Iza njega je lokomotiva proizvedena 1913. godine u Budimpešti, tvorničkog broja 3286, koja je nekada bila broj 168, vozila prugama širine svega 760 milimetara i dočekala nestanak željezničkog svijeta za koji je bila napravljena.
Od 23 lokomotive njene serije danas postoje samo tri.
A uz jablaničku 73-018 ostala je i fotografija njenog mašinovođe Dauta Arfadžana – čovjeka koji ju je nekada vozio, a potom se o njoj više od 20 godina brinuo i nakon odlaska u penziju.
Ćiro već odavno ne vozi dolinom Neretve. Ali njegova priča, 113 godina nakon što je izašao iz fabrike u Budimpešti, još traje u Jablanici – zajedno sa sjećanjem na čovjeka koji ga nije napustio ni kada je njegova mašinovođska služba završila.
