Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja i zlostavljanja u školi, koji se obilježava 5. novembra, portal JablanicaLive razgovarao je s Lejlom Kevrić, profesoricom pedagogije, i Suzanom Maksumić, profesoricom psihologije iz JU Srednja škola Jablanica, o jednom od najosjetljivijih problema s kojima se danas suočavaju djeca, roditelji i obrazovne ustanove.
Vršnjačko nasilje ne podrazumijeva samo fizičke sukobe. Ono se sve češće manifestuje kroz vrijeđanje, ismijavanje, isključivanje iz društva, širenje glasina i ponižavanje putem društvenih mreža. Posebno zabrinjava činjenica da mnogi učenici nasilje prešućuju, strahujući od osvete, osude okoline ili reakcije odraslih. Naše sagovornice govorile su o najčešćim oblicima nasilja među srednjoškolcima, znakovima koje roditelji ne bi smjeli zanemariti, opasnostima digitalnog nasilja, preventivnim aktivnostima Srednje škole Jablanica te važnosti pravovremene reakcije porodice i škole.
Njihova zajednička poruka učenicima koji trpe nasilje je jasna: „Nemojte šutjeti, niste sami!“
Mladi često ne prepoznaju granicu između šale i nasilja
JablanicaLive: Vršnjačko nasilje predstavlja jedan od ozbiljnih izazova savremenog obrazovanja. Iz Vašeg iskustva u radu s učenicima Srednje škole Jablanica, koji su najčešći oblici vršnjačkog nasilja i koliko su mladi danas svjesni granice između bezazlene šale i ponašanja koje može ozbiljno povrijediti drugu osobu?
Lejla Kevrić i Suzana Maksumić: Vršnjačko nasilje (bullying) predstavlja namjerno i ponavljano ponašanje pojedinca ili grupe usmjereno prema drugom pojedincu ili grupi, s ciljem nanošenja povrede ili štete. Ono svakako predstavlja izazov i ukazuje na potrebu za prevencijom i intervencijom u savremenom obrazovanju. Najčešće primijećeni oblici nasilja su verbalno, socijalno i digitalno nasilje.
Svijest mladih o granici između bezazlene šale i ponašanja koje povređuje druge na niskom je nivou. Razlozi za to su odsustvo empatije i traženje opravdanja za ponašanja koja povređuju druge.
Promjene u ponašanju mogu biti prvi znak da dijete trpi nasilje
JablanicaLive: Nasilje među mladima ne mora uvijek biti fizičko. Isključivanje iz društva, vrijeđanje, ismijavanje i širenje glasina često ostaju neprimijećeni. Kako roditelji i nastavnici mogu prepoznati da je dijete izloženo psihičkom nasilju, posebno ako o tome ne želi govoriti?
Kevrić i Maksumić: Dijete ne mora uvijek reći da trpi nasilje, ali nam svojim ponašanjem može pokazati da nešto nije u redu. Djeca i adolescenti često prešućuju nasilje zbog straha od osvete, stida, straha da im odrasli neće vjerovati ili bojazni da će roditelji i nastavnici reagovati na način koji će im dodatno otežati situaciju.
Zato je važno da roditelji i nastavnici obrate pažnju na promjene u njihovom ponašanju, emocionalnom stanju i svakodnevnom funkcionisanju. Najčešći vidljivi pokazatelji su socijalna izolacija, izbjegavanje društva, iznenadno pogoršanje školskog uspjeha, učestalo izostajanje s nastave, određene tjelesne tegobe poput glavobolje i bolova u stomaku, ali i drugi oblici ponašanja koje roditelji mogu uočiti kod svog djeteta, a koji za njega inače nisu uobičajeni.
Digitalno nasilje može pratiti učenika 24 sata dnevno
JablanicaLive: Društvene mreže postale su sastavni dio života srednjoškolaca, ali su otvorile i prostor za nove oblike nasilja. Koliko je cyberbullying ozbiljan problem među mladima i kakve posljedice javno ponižavanje, uvredljivi komentari ili dijeljenje neprimjerenih sadržaja mogu ostaviti na psihičko zdravlje učenika?
Kevrić i Maksumić: Društvene mreže danas su neizostavan dio života mladih. Pored pozitivnih stvari koje nam donose, predstavljaju i prostor u kojem se nasilje može dogoditi veoma brzo, skriveno od očiju roditelja i nastavnika.
Elektronsko vršnjačko nasilje, takozvani cyberbullying, veoma je ozbiljan problem. Za razliku od tradicionalnog vršnjačkog nasilja, koje se često događa u određenom prostoru i vremenu, nasilje putem interneta može pratiti učenika konstantno, 24 sata dnevno.
Uvredljiva fotografija, ponižavajući komentar ili ismijavanje u grupnom razgovoru vrlo lako mogu postati viralni, dostupni velikom broju ljudi i nastaviti se širiti čak i kada osoba koja ih je objavila više nije aktivna. Posljedice takvog ponašanja mogu biti veoma ozbiljne. Djeca su danas veoma rano izložena javnom sramoćenju.
Javno ponižavanje, vrijeđanje, ismijavanje fizičkog izgleda, širenje glasina ili dijeljenje neprimjerenih fotografija mogu kod učenika izazvati osjećaj stida, poniženja, straha i gubitka samopouzdanja.
Kod nekih učenika mogu se javiti anksioznost, povlačenje u sebe, poremećaji spavanja i teškoće s koncentracijom, što često rezultira slabijim školskim uspjehom, izbjegavanjem škole i socijalnom izolacijom.
U težim slučajevima, dugotrajno izlaganje ovoj vrsti nasilja može dovesti i do ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem.
Kako Srednja škola Jablanica postupa u slučajevima prijave nasilja?
JablanicaLive: Šta Srednja škola Jablanica konkretno poduzima na prevenciji vršnjačkog nasilja? Postoje li edukativne radionice, razgovori s učenicima ili drugi mehanizmi kojima se nastoji stvoriti sigurno školsko okruženje? Kako škola postupa kada učenik prijavi nasilje?
Kevrić i Maksumić: Javna ustanova Srednja škola Jablanica kontinuirano realizuje programe predviđene Godišnjim programom rada škole s ciljem prevencije vršnjačkog nasilja. Preventivni program i Akcioni plan prevencije svih oblika poremećaja u ponašanju obuhvataju realizaciju edukativnih radionica i drugih aktivnosti usmjerenih na stvaranje sigurnog okruženja u školi.
Savjetodavni rad i razgovor neizostavni su mehanizmi u našem radu. U školi se postupa prema „Protokolu o postupanju u slučaju nasilja u školi“ kada učenik ili neko drugi iz školskog okruženja prijavi nasilje.
Protokol propisuje korake intervencije koji se poduzimaju u zavisnosti od nivoa, oblika i vrste nasilja. Roditelji trebaju vjerovati djetetu i ne umanjivati ono što doživljava
JablanicaLive: Koliko je važna uloga roditelja u prevenciji vršnjačkog nasilja? Šta biste savjetovali roditeljima čije je dijete žrtva nasilja, ali i onima koji saznaju da njihovo dijete vrijeđa, ponižava ili na drugi način zlostavlja vršnjake?
Kevrić i Maksumić: Uloga roditelja izuzetno je važna, možda i mnogo veća nego što smo ponekad svjesni. Porodica je prvo mjesto u kojem dijete uči šta znače poštovanje, empatija, tolerancija, prihvatanje različitosti i odgovornost za vlastito ponašanje. Ako dijete odrasta u okruženju u kojem se drugi ljudi vrijeđaju, ponižavaju i omalovažavaju ili se konflikti rješavaju vikom i agresijom, postoji mogućnost da takve obrasce ponašanja počne usvajati i u odnosima s vršnjacima.
Zato je važno da roditelji od najranije dobi razvijaju kod djece empatiju, odnosno sposobnost da razumiju i prepoznaju osjećaje druge djece.
Roditeljima bismo posebno poručile da razgovaraju sa svojom djecom, da ne bježe od odgovornosti, da pokazuju interes za njihove odnose s vršnjacima, da znaju s kim se druže, kako provode vrijeme na internetu i kako se osjećaju u školi i svom odjeljenju.
Roditeljima čije je dijete žrtva nasilja poručujemo da vjeruju svom djetetu i da nikada ne umanjuju ono što doživljava. Djetetu su prije svega potrebni zaštita, podrška i ohrabrenje roditelja da se obrati razredniku, školskom pedagogu, psihologu ili upravi škole, kako bi se problem ozbiljno razmotrio i poduzele odgovarajuće mjere.
“Nemojte šutjeti, niste sami. Naša vrata su vam uvijek otvorena“
JablanicaLive: Za kraj, koju biste poruku uputili učenicima koji svakodnevno trpe nasilje, ali se zbog straha, srama ili nepovjerenja ne usuđuju potražiti pomoć? Šta biste poručili i onima koji svjedoče nasilju, ali najčešće odlučuju šutjeti?
Kevrić i Maksumić: Naša poruka učenicima bila bi sljedeća: „NEMOJTE ŠUTJETI, NISTE SAMI!“
Dragi učenici koji trpite nasilje, dovoljno je samo da napravite taj prvi korak i obratite se osobi kojoj vjerujete – roditelju, razredniku, nastavniku, pedagogu ili školskom psihologu. Naša vrata su vam uvijek otvorena. Tu smo da vas saslušamo, razumijemo i pomognemo vam. Ne trebate kroz to prolaziti sami.
A učenicima koji svjedoče nasilju, ali najčešće odlučuju šutjeti, želimo poručiti da i oni imaju veoma važnu ulogu u sprečavanju nastavka nasilja. To mogu učiniti prijavljivanjem nasilja, uz garantovanu maksimalnu zaštitu i anonimnost.
