Jablaničanin dr. Đevad Šašić, profesor na Fakultetu za upravu Univerziteta u Sarajevu i stručnjak za oblast javne uprave, u autorskom tekstu objavljenom na portalu Preporod.info osvrnuo se na jedno od najaktuelnijih ekonomskih pitanja u Federaciji Bosne i Hercegovine – visinu minimalne plate, njen rast i stvarnu kupovnu moć građana.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
U svojoj analizi Šašić se posebno osvrnuo na prijedlog povećanja minimalne plate do 1.900 KM, izazove s kojima se suočava privreda te potrebu uspostavljanja pravednog i dugoročno održivog sistema plata.
Njegov autorski tekst, objavljen 2. novembra 2026. godine na portalu Preporod.info, uz navođenje izvora i autora, prenosimo u cijelosti.
Rasprava o minimalnoj plati u Federaciji Bosne i Hercegovine ne bi se trebala svoditi samo na njen nominalni iznos. Ključno pitanje jeste kako uspostaviti dugoročno održiv, pravedan i predvidiv sistem određivanja plata koji će uvažavati životni standard radnika, produktivnost i konkurentnost privrede.
U periodu od 2015. do 2026. godine minimalna neto plata u FBiH povećana je sa tadašnjih 360 KM na 1.027 KM, odnosno za približno 185 posto, uz promjene pravnog načina njenog utvrđivanja. Prosječna neto plata porasla je sa 830 KM u 2015. na 1.594 KM u 2025. godini, ili približno 92 posto. Međutim, nominalni rast plata ne predstavlja i jednak rast kupovne moći.
Inflacija, mjerena indeksom potrošačkih cijena (CPI), posebno je bila izražena 2022. godine, kada je u FBiH iznosila 14,9 posto.
U poređenju sa susjednim zemljama, minimalna neto plata u FBiH u 2026. iznosi približno 525 eura, u Srbiji oko 551 euro prema prosječnom mjesečnom obračunu, dok je u Crnoj Gori 600 odnosno 800 eura, zavisno od kvalifikacije. Hrvatska ima minimalnu bruto platu od 1.050 eura, koja nije direktno uporediva s neto iznosima. Pri ocjeni stvarnog standarda potrebno je uvažavati cijene, poreze, doprinose i produktivnost.
Evropska iskustva pokazuju različite modele određivanja minimalne plate. Belgija primjenjuje sistem kolektivnog pregovaranja i automatske indeksacije povezane s kretanjem potrošačkih cijena, čime nastoji zaštititi kupovnu moć radnika. Hrvatska minimalnu bruto platu određuje godišnjom odlukom Vlade, uz razmatranje inflacije, kretanja plata, produktivnosti, zaposlenosti i ukupnih ekonomskih okolnosti. Njemačka ima nezavisnu komisiju poslodavaca i sindikata koja razmatra kretanje kolektivno ugovorenih plata, konkurentnost i zaposlenost te predlaže povećanja minimalne satnice.
Eurofound naglašava značaj adekvatnosti minimalne plate, kupovne moći i socijalnog dijaloga, dok evropski okvir kao orijentacijske vrijednosti prepoznaje 60 posto bruto medijalne ili 50 posto bruto prosječne plate.
Federacija BiH već ima osnovu za predvidiv sistem. Prema Uredbi o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plaće, godišnje povećanje zasniva se na kombinaciji 50 posto rasta potrošačkih cijena i 50 posto realnog rasta BDP-a. Upravo po ovoj metodologiji minimalna plata povećana je sa 1.000 KM u 2025. na 1.027 KM u 2026. godini. Rast cijena od 3,6 posto i realni rast BDP-a od 1,8 posto dali su ponderisano povećanje od 2,7 posto.
Ovaj pristup predstavlja važan korak prema pravilima umjesto improvizacije, ali bi postojeću metodologiju trebalo dopuniti pokazateljima realne produktivnosti, medijalne plate, zaposlenosti i konkurentnosti privrede.
Najnoviji prijedlog Saveza samostalnih sindikata BiH za 2027. godinu, prema kojem bi najniža neto plata iznosila 1.500 KM za radnike s osnovnom školom, 1.700 KM sa srednjom, 1.800 KM s višom i 1.900 KM s visokom stručnom spremom, otvara dodatna ekonomska i sistemska pitanja.
Nesporno je da obrazovanje, znanje i kvalifikacije trebaju biti adekvatno vrednovani. Međutim, plata ne bi trebala zavisiti isključivo od formalne stručne spreme, nego prije svega od složenosti radnog mjesta, odgovornosti, potrebnih kompetencija, uslova rada i ostvarenih rezultata. Radnik sa srednjom stručnom spremom može obavljati izuzetno složene, odgovorne i deficitarne poslove, dok fakultetska diploma sama po sebi ne znači automatski i veću složenost svakog radnog mjesta.
Zato je neophodno razlikovati minimalnu platu, kao opći zaštitni prag, od sistema platnih razreda i vrednovanja poslova, koji se mogu uređivati kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu.
Predloženo povećanje sa 1.027 na 1.900 KM za VSS predstavljalo bi rast od približno 85 posto, dok bi za SSS povećanje na 1.700 KM iznosilo oko 65,5 posto. Takve promjene predstavljale bi značajan troškovni pritisak, posebno za radno intenzivna, mala i izvozno orijentisana preduzeća. Stoga je prije eventualnog usvajanja neophodno analizirati broj obuhvaćenih radnika, troškove doprinosa, posljedice po zaposlenost, cijene i konkurentnost, kao i mogućnosti postepene primjene.
Dodatni izazov predstavlja različita dinamika rasta plata u javnom i realnom sektoru. Dok se u pojedinim dijelovima javnog sektora povećanja realizuju kroz budžetske osnovice, koeficijente i kolektivne ugovore, realni sektor ih mora finansirati iz tržišnih prihoda. Kontinuirani rast javnih rashoda za plate, ukoliko nije praćen ekonomskim rastom i kvalitetnijim javnim uslugama, može povećati fiskalne pritiske, dok privatna preduzeća istovremeno posluju u uslovima tržišne neizvjesnosti.
Prema Izvještaju o razvoju FBiH, nominalna produktivnost rada, mjerena BDP-om po zaposlenom, u 2024. iznosila je 63.008 KM, uz rast od 6,7 posto. Ipak, za održiv rast realnih plata ključni su stvarni rast produktivnosti, investicije, tehnologija i stvaranje veće dodane vrijednosti.
Posebno treba uvažiti ranjivost ekonomije BiH na vanjske šokove. Kao mala, otvorena i uvozno zavisna ekonomija, BiH je izložena rastu cijena nafte, plina, energenata i transporta, poremećajima u snabdijevanju i slabljenju potražnje na evropskim tržištima. Ovi faktori povećavaju troškove poslovanja i dodatno ograničavaju sposobnost privrede da odgovori na nagla povećanja troškova rada.
Zato nam nije potreban samo novi iznos minimalne plate, nego dugoročno predvidiv sistem i metodologija njenog određivanja. Belgijski model pokazuje značaj zaštite kupovne moći, hrvatski potrebu uvažavanja šireg skupa ekonomskih pokazatelja, a njemački važnost institucionalnog socijalnog dijaloga i stručnog odlučivanja.
Federacija BiH treba zadržati prednosti postojeće metodologije i dalje je unaprijediti, uz jasno razlikovanje zakonske minimalne plate od vrednovanja složenosti i odgovornosti pojedinih poslova. Istovremeno su potrebni fiskalno rasterećenje rada, odgovorna politika plata u javnom sektoru, jačanje produktivnosti i predvidiva pravila za poslodavce.
Jer cilj ekonomske politike ne treba biti samo administrativno propisana veća plata, nego stvaranje uslova u kojima radnici mogu trajno više zarađivati, a privreda takav rast može održivo finansirati.
Preporod.info | Autor: dr. Đevad Šašić
