Jablanica, grad sa bogatom istorijom i tradicijom, krije brojne priče o ljudima koji su je gradili i oblikovali. Jedna od takvih priča je i priča o rahmetli Begovici, ženi koja je svojim životom ispisala stranice istorije ovog hercegovačkog grada.
Begovica, rođena 1910. godine u Mostaru, u Jablanicu dolazi 1941. godine udajući se za Džemala (Bega). Njen život, kao i život svih ljudi koji su živjeli u to vrijeme, bio je obilježen ratnim strahotama. Doživjela je sve užase Drugog svjetskog rata, od okupacije do oslobođenja. U svojim sjećanjima za tadašnje Jablaničke novine opisuje kako su ustaše upadale u kuće, kako su Nijemci pretresali njihove domove, ali i kako su se ljudi međusobno pomagali u teškim vremenima.
Nakon rata, Begovica se aktivno uključuje u obnovu grada. Zajedno sa drugim ženama, učestvuje u akcijama čišćenja ruševina i izgradnje novih objekata. Sjeća se kako su radile danonoćno, bez obzira na umor i glad, samo da bi svoj grad učinile ljepšim i boljim.
Begovica je bila i svjedok promjena koje su se dešavale u Jablanici nakon rata. Opisuje kako se život polako vraćao u normalu, kako su ljudi počeli više da se druže i kako su se održavale razne manifestacije.
Begovica je bila više od jedne žene. Ona je bila simbol jedne epohe, simbol otpornosti i snage jednog naroda. Njena priča je podsjetnik na sve one koji su svoj život posvetili izgradnji bolje budućnosti za svoje potomke.
Ovaj tekst je samo jedan mali dio priče o Begovici. Njene riječi su dragocjeno svjedočanstvo o jednom vremenu koje polako odlazi u zaborav. Zato je važno da se te priče sačuvaju i prenose na buduće generacije, kako bi se pamtilo sve ono što su naši preci prošli i kako bi se cijenilo sve ono što imamo danas.
