Na Gradskom mezarju Crkvice klanjana je dženaza devetomjesečnoj Asali Selimić, koja je na Ahiret preselila 22. novembra 2025. godine. Dženazu-namaz predvodio je efendija Haris Hećimović, koji je na svom Facebook profilu podijelio emotivnu poruku koja je duboko potresla javnost.
Hečimović je istakao da je mala Asali bila kćerka njegovog prijatelja iz djetinjstva, Adnana Selimića, te da mu je porodica ukazala posebnu čast povjerivši mu da predvodi dženazu.
Zahvalio je i imamu Ensar džamije, Ahmedu Agetoviću, koji mu je ustupio svoje mjesto na današnjoj dženazi.
Efendija je opisao trenutak kada je stajao pred malim tabutom, ne većim od sedamdesetak centimetara, ističući da je riječ o boli koju je teško izraziti i koju roditelji nose cijeli život.
„Srce mi se stezalo. U takvom trenutku čovjek ne može a da ne pomisli na Allahovu milost, prema tom djetetu, ali i prema njenim roditeljima. Njima je danas najteži dan u životu. Izgubili su dio sebe“, napisao je Hečimović.
Naglasio je da vjera uči da poslije svake teškoće dolazi olakšanje, te da je gubitak djeteta jedno od najvećih iskušenja, ali i jedno od najvećih obećanih nagrada za strpljive roditelje.
„Asali je otišla čista, bez grijeha, kao mala ptica prema Gospodaru svjetova. Njeni roditelji pokazali su veličinu imana: bili su zahvalni kada im je darovana, zahvalni su i sada kada je vraćena Onome kome je pripadala.“
Efendija je poručio da rastanak s djetetom za vjernike nije kraj, već nada u ponovni susret.
„Djeca koja odu prije roditelja ne gube se, ona nas samo preteknu na putu prema Džennetu. Mali tabut danas nas je više naučio nego stotinu govora. Ništa nije naše. Sutrašnji dan nam nije obećan. Pred Gospodara ne idemo starošću, nego Njegovom odredbom. Sa sobom nosimo samo djela. Dijete je stiglo na cilj, a mi smo ostali na ispitu.“
Porodica i prijatelji malene Asali ispratili su je u suzama, uz poruku da će njena kratka, ali čista i svijetla duša ostati trajna opomena i sjećanje svima koji su je voljeli.
Njegovu poruku prenosimo u cijelosti
“Danas sam predvodio dženazu jednoj maloj djevojčici. Asali je imala samo devet mjeseci. Kćerkica mog prijatelja iz djetinjstva, Adnana Selimića, koji mi je ukazao čast da ja predvodim dženazu-namaz.
Hvala i imamu Ensar džamije, Ahmedu Agetoviću, koji mi je ustupio svoje mjesto na dženazi.
Dok sam stajao pred malim tabutom, ne većim od sedamdeset centimetara, srce mi se stezalo.
U tom stanju čovjek ne može a da ne pomisli na Allahovu milost, prema tom djetetu, ali i prema njenim roditeljima.
Njima je danas najteži dan u životu. Izgubili su dio sebe. Rijedak je to, i težak bol, onaj koji se ne može izmjeriti riječima, niti ublažiti savjetima. Ipak, vjera nas uči da sa svakom teškoćom dolazi i olakšanje. A gubitak djeteta je jedno od najvećih iskušenja, ali i jedna od najvećih nagrada.
Allahov Poslanik nas je obradovao viješću da je nagrada za strpljive roditelje Džennet. Asali je danas otišla čista, bez grijeha, kao mala ptica prema Gospodaru svjetova, a njeni roditelji su pokazali veličinu imana: bili su zahvalni kada im je darovana, zahvalni su i sada kada im je vraćena Onome kome je i pripadala.
I zato, koliko god rastanak bio težak, ostaje nada. Ostaje ubjeđenje da se ovaj rastanak ne završava kaburom. Završava se susretom, inšallah. Jer djeca koja odu prije roditelja ne gube se, ona nas samo preteknu na putu prema Džennetu.
Mali tabut danas nas je više naučio nego stotinu govora.
Ništa nije naše.
Sutrašnji dan nam niko nije obećano.
Pred Gospodara ne idemo starošću, nego Njegovom odredbom.
Sa sobom nosimo samo djela.
Dijete je stiglo na cilj, a mi smo ostali na ispitu. – napisao je Haris efendija Hećimović.
