Krajem 19. stoljeća, u vrijeme kada je Jablanica zahvaljujući dolasku željeznice postajala sve dostupnija putnicima iz evropskih zemalja, jedan francuski naučnik zabilježio je neobičan prizor koji danas predstavlja dragocjeno svjedočanstvo o životu u ovom hercegovačkom mjestu.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
U udobnom hotelu, smještenom neposredno uz željezničku stanicu i okruženom uređenim parkom, mlada djevojka svirala je sonatu čuvenog njemačkog kompozitora Felixa Mendelssohna.
Ovaj zanimljiv zapis ostavio je Guillaume Capus, francuski doktor prirodnih nauka i istraživač, u knjizi „À travers la Bosnie et l’Herzégovine: Études et impressions de voyage“ („Kroz Bosnu i Hercegovinu: Studije i putopisni utisci“), objavljenoj 1896. godine u Parizu, u izdanju poznate izdavačke kuće Hachette.
Capus je tokom svojih naučnih putovanja posjetio Bosnu i Hercegovinu, a posebnu pažnju posvetio je dolini Neretve, Jablanici, Konjicu i prirodnim ljepotama Hercegovine. Njegovi zapisi otkrivaju kako je ovaj kraj izgledao prije više od 130 godina, ali i kakvu su atmosferu strani putnici mogli zateći u tadašnjoj Jablanici.
Hotel uz željezničku stanicu, okružen parkom
Francuski naučnik opisuje hotel koji se nalazio svega nekoliko koraka od željezničke stanice u Jablanici, na prostoru okruženom zelenilom i ukrasnim drvećem.
„Hotel u Jablanici nalazi se na svega nekoliko koraka od željezničke stanice, usred parka u kojem, između ostalog, dobro uspijeva katalpa. Hotel je osnovala vlada, koja njime upravlja u vlastitoj režiji“, zapisao je Capus.
Ovaj podatak pokazuje da je još krajem 19. stoljeća u Jablanici postojala organizovana ugostiteljska ponuda, povezana s razvojem željezničkog saobraćaja i dolaskom putnika.
Hotel nije bio tek usputna gostionica. Prema Capusovom opisu, riječ je o dobro održavanom i udobnom objektu koji je osnovala tadašnja austrougarska uprava.
Djevojka na klaviru svirala Mendelssohnovu sonatu
Posebno zanimljiv dio putopisa odnosi se na muziku koja se mogla čuti u jablaničkom hotelu.
Capus piše:
„Hotel je veoma dobro vođen i vrlo udoban, a kada neka mlada djevojka na malom klaviru vježba Mendelssohnovu sonatu, čovjek zaista ne bi pomislio da se nalazi u srcu Hercegovine, gdje je donedavno zvižduk metaka bio veoma uobičajena melodija.“
Riječ je o kompoziciji njemačkog kompozitora Felixa Mendelssohna Bartholdyja (1809–1847), jednog od najpoznatijih predstavnika romantizma u klasičnoj muzici.
Capus ne navodi tačan naziv sonate niti njen opusni broj, zbog čega nije moguće pouzdano utvrditi koje je Mendelssohnovo djelo djevojka izvodila. Ipak, njegov zapis nedvosmisleno potvrđuje da se u tadašnjem jablaničkom hotelu mogla čuti klasična muzika.
Francuski istraživač nije zabilježio ni ime djevojke, njeno porijeklo ili povezanost s hotelom. Opisuje je jednostavno kao mladu djevojku koja je vježbala sviranje na pianinu, odnosno manjem uspravnom klaviru.
Posebno je upečatljivo njegovo poređenje zvukova klasične muzike s pucnjavom iz ranijih vremena. Time je želio naglasiti promjene koje su se dogodile u Hercegovini nakon burnih historijskih događaja prethodnih decenija.

Jablanica je već tada privlačila strane putnike
Capusov zapis o hotelu samo je dio njegovih zanimljivih zapažanja o Jablanici.
Francuski naučnik opisuje mjesto okruženo visokim planinama, šumama i prirodnim ljepotama, ističući čist zrak, mir i mogućnosti boravka u prirodi.
Posebno spominje planinarenje, lov, ribolov pastrmke u Neretvi i botanička istraživanja, smatrajući da bi Jablanica mogla postati privlačno odredište za putnike kada se za njene prirodne ljepote više pročuje.
Koliko je tadašnji hotel bio značajan za putnike svjedoči i podatak da je imao knjigu gostiju.
Capus je u njoj pronašao zapis Henryja Mosera, datiran 15. oktobra 1893. godine, u kojem je ovaj putnik opisao snažne utiske koje je na njega ostavio boravak u jablaničkoj prirodi.
Takvi zapisi pokazuju da je Jablanica već krajem 19. stoljeća bila poznata pojedinim evropskim istraživačima i putnicima, mnogo prije razvoja savremenog turizma.
Sačuvana i historijska ilustracija hotela i stanice
Posebnu vrijednost Capusovoj knjizi daje ilustracija naslovljena „Hôtel et station de Jablanitza“, odnosno „Hotel i željeznička stanica u Jablanici“.
Ilustracija je objavljena na stranici 297 originalnog izdanja knjige i predstavlja vrijedan vizuelni dokument o izgledu nekadašnjeg hotelskog i željezničkog kompleksa.
Upravo je željeznica, čija je dionica od Mostara preko Jablanice do Ostrošca otvorena 22. augusta 1888. godine, omogućila lakši dolazak putnika i doprinijela razvoju ovog područja.
Više od 130 godina kasnije, Capusov opis djevojke koja u jablaničkom hotelu svira Mendelssohnovu sonatu ostaje jedno od posebno slikovitih svjedočanstava o svakodnevnom životu u staroj Jablanici.
Dok su se izvan hotela uzdizale planine, a nedaleko prolazila uskotračna željeznica, u njegovoj unutrašnjosti odjekivale su melodije evropske klasične muzike – prizor koji je francuskom naučniku bio toliko neobičan da ga je odlučio sačuvati na stranicama svoje knjige.
Izvor: Guillaume Capus, „À travers la Bosnie et l’Herzégovine: Études et impressions de voyage“, Librairie Hachette, Pariz, 1896, stranice 297–300. Prijevod s francuskog jezika.










