Kako je Jablanica izgledala krajem 19. stoljeća, kakve su bile njene kuće, šta je privlačilo strane putnike i po čemu se njeno stanovništvo razlikovalo od drugih mjesta u Bosni i Hercegovini?

Zanimljive odgovore donosi knjiga škotskog arheologa i istraživača Roberta Munroa, koji je tokom putovanja našom zemljom zabilježio niz detalja o Jablanici, njenim prirodnim ljepotama, arhitekturi i običajima stanovništva.
U djelu „Rambles and Studies in Bosnia-Herzegovina and Dalmatia“, čije je prvo izdanje objavljeno 1895. godine, Munro je ostavio slikovit opis Jablanice, a knjiga sadrži i historijsku fotografiju koja prikazuje nekadašnji izgled naselja.
Posebno su zanimljiva njegova zapažanja o planinskom okruženju, vinogradima i voćnjacima, hotelu koji je već tada postojao, ali i neobičnom običaju lokalnih muslimanki koji je privukao njegovu pažnju.
Jablanica okružena vinogradima, voćnjacima i planinama
Munro je putovao željeznicom iz pravca Konjica prema Mostaru, prateći tok Neretve. Nakon prolaska kroz slikovite predjele i preko željeznih mostova, stigao je do Jablanice, čiji ga je položaj posebno impresionirao.
„Jablanica leži u udubljenju stjenovite kotline, među vinogradima, voćnjacima, skupinama zelenog drveća i dijelovima obrađenog zemljišta“, zapisao je Munro.
Međutim, najveći utisak na njega ostavile su okolne planine.
„Ali tek posmatranjem okolnog amfiteatra neobičnih planinskih vrhova, obrubljenih tragovima snijega blistave bjeline, čovjek postaje svjestan istinske veličanstvenosti ovog mjesta“, navodi škotski istraživač.
Opisao je i neobičan kontrast između zelenila u dolini i gotovo pustih, stjenovitih planinskih vrhova. Njihove oblike uporedio je s ruševinama drevnih dvoraca i utvrda koje su, prema njegovoj slikovitoj zamisli, mogli izgraditi divovi iz davnih vremena.
Prije više od 130 godina predvidio turistički potencijal Jablanice
Jedan od najupečatljivijih dijelova Munroovog zapisa odnosi se na njegovo uvjerenje da će prirodne ljepote Jablanice jednog dana privlačiti brojne posjetioce.
„Kada djela ovih titanskih klesara stijena postanu nadaleko poznata, Jablanica će nesumnjivo postati okupljalište istinskih ljubitelja uzvišene ljepote prirode“, napisao je.
Ove riječi posebno su zanimljive iz današnje perspektive, kada planinski masivi Prenja i Čvrsnice, kanjon Neretve i brojni drugi prirodni predjeli predstavljaju važan dio turističkog potencijala jablaničkog kraja.
Munro je zabilježio i da je Jablanica već krajem 19. stoljeća imala dobar hotel koji se nalazio pod nadzorom tadašnjih austrougarskih vlasti.
Osim toga, grad je predstavljao polaznu tačku za putovanje kočijom prema Jajcu. Put je vodio kroz dolinu Rame, preko visokih planinskih predjela, sve do doline Vrbasa.
Takvo putovanje Munro je opisao kao naročito poznato po izuzetnim prirodnim ljepotama.
Ovi detalji pokazuju da je Jablanica i prije više od jednog stoljeća bila prepoznata kao mjesto zanimljivo putnicima, zahvaljujući svom položaju, prirodnom okruženju i saobraćajnim vezama.
Srednjovjekovni nadgrobni spomenici od Jablanice do Konjica
Pored prirodnih ljepota i izgleda naselja, pažnju škotskog istraživača Roberta Munroa privuklo je i bogato srednjovjekovno naslijeđe doline Neretve.
U svojoj knjizi posebno je izdvojio područje između Jablanice i Konjica, ističući prisustvo brojnih nadgrobnih spomenika i drugih ostataka prošlosti.
„Čitavo okolno područje, sve do Konjica, bogato je bogumilskim nadgrobnim spomenicima i drugim srednjovjekovnim starinama“, zapisao je Munro.
Riječ je o spomenicima koje danas poznajemo kao stećke, a koji predstavljaju važan dio srednjovjekovne kulturne baštine Bosne i Hercegovine. U Munroovo vrijeme često su nazivani bogumilskim, iako se njihovo porijeklo i pripadnost ne mogu svesti isključivo na jednu vjersku zajednicu.
Posebno je zanimljivo što Munro nije ostao samo na opisu materijalnih ostataka prošlosti. Prenio je i tadašnje vjerovanje da su se pojedine stare vjerske tradicije na ovom području održale duže nego u drugim krajevima.
„Učenja ove nesretne sekte ovdje su se održala duže nego bilo gdje drugdje, a čak se govori da još žive kao tajna i sveta predanja u pojedinim porodicama“, naveo je.
Takvo tumačenje potrebno je posmatrati u kontekstu historiografskih shvatanja kraja 19. stoljeća. Munro ne donosi konkretne dokaze o očuvanju tih vjerovanja, nego prenosi tadašnje pretpostavke i predanja.
Ipak, njegov zapis predstavlja vrijedno svjedočanstvo o tome da su srednjovjekovni nadgrobni spomenici na području Jablanice i Konjica bili prepoznati kao značajno historijsko naslijeđe još prije više od jednog stoljeća.
Kamene kuće kao obilježje Jablanice
Munro je primijetio i značajnu promjenu u izgledu naselja tokom putovanja iz Bosne prema Hercegovini.
Prema njegovom opisu, upravo je Jablanica predstavljala mjesto na kojem je prvi put jasno uočio karakterističnu hercegovačku arhitekturu.
„U Jablanici se prvi put susreće potpuno hercegovački grad. Drvene kuće, tako česte u Bosni, potpuno nestaju i ustupaju mjesto čvrsto građenim kamenim kućama“, zapisao je.
Ovaj opis posebno je vrijedan kada se posmatra zajedno s historijskom fotografijom objavljenom u knjizi, na kojoj se mogu vidjeti tadašnje građevine i planinski krajolik.
Profesor Nihad Širić za portal JablanicaLive pojasnio je koji su objekti prikazani na historijskoj fotografiji. Prema njegovom objašnjenju, s lijeve strane nalazi se nekadašnji hotel, u pozadini na uzvišenju vidi se kasarna, dok je u središnjem dijelu prikazana željeznička stanica. Ovi detalji predstavljaju dragocjen vizuelni trag o izgledu Jablanice prije velikih promjena koje su uslijedile tokom 20. stoljeća.
Kanjon Neretve ostavio snažan utisak
Nakon Jablanice, Munro je nastavio putovanje prema Mostaru, ulazeći u kanjon Neretve koji je opisao kao jedan od najupečatljivijih dijelova željezničke trase.
Navodi da se pruga protezala kroz niz tunela, galerija i vijadukata, dok su se s obje strane rijeke uzdizale visoke stijene.
Posebno ga je fascinirala dubina kanjona i snaga Neretve, koja je tokom dugog geološkog razdoblja oblikovala stjenoviti krajolik.
Zabilježio je i da na pojedinim uskim dijelovima riječnog korita nagli porast vodostaja može izazvati izuzetno veliko podizanje nivoa rijeke.
Njegovi opisi pružaju zanimljiv uvid u prirodni izgled doline Neretve u vrijeme kada je željeznica predstavljala jednu od najvažnijih saobraćajnih veza ovog područja.
Historijska fotografija sačuvala izgled nekadašnje Jablanice
Posebnu vrijednost Munroove knjige predstavlja fotografija objavljena na tabli XVIII, jednostavno naslovljena „Jablanica“.
Na njoj je prikazan dio tadašnjeg naselja, s nekadašnjim hotelom, željezničkom stanicom i kasarnom na uzvišenju, uz otvoreni prostor i planinsko okruženje.

Iako je prvo izdanje knjige objavljeno 1895. godine, tačan datum nastanka fotografije nije pouzdano utvrđen, kao ni identitet njenog autora. Zbog toga se ne može sa sigurnošću tvrditi koje je godine snimljena.
Munroovi zapisi i fotografija danas predstavljaju vrijedan historijski izvor o Jablanici krajem 19. stoljeća, njenoj arhitekturi, prirodnim ljepotama i načinu na koji su je doživljavali strani putnici.
Više od 130 godina kasnije, njegove riječi o planinskom krajoliku i turističkom potencijalu Jablanice zvuče gotovo jednako aktuelno, dok historijska fotografija pruža rijetku priliku da zavirimo u izgled grada iz jednog davno prošlog vremena.
Izvor: Robert Munro, „Rambles and Studies in Bosnia-Herzegovina and Dalmatia“, William Blackwood and Sons, Edinburgh i London, drugo izdanje, 1900, str. 175–178, fotografska tabla XVIII. Citati su prevedeni s engleskog jezika.









