Katastrofa u Nepalu, izazvana urušavanjem ledenjačke mase i pokretanjem ogromne količine stijenskog materijala, ponovo je otvorila pitanje opasnosti od klizišta, odrona i bujičnih tokova. O mogućim sličnostima s tragedijom koja je pogodila područje Jablanice govorio je geolog Cvjetko Sandić, zamjenik direktora Geološkog zavoda Republike Srpske, gostujući u jutarnjem programu N1 televizije.
Sandić je objasnio da između događaja u Nepalu i Jablanici postoji određena geološka paralela, ali da nije riječ o potpuno istim procesima.
„U principu postoji određena geološka paralela, ali nisu to isti procesi“, kazao je Sandić.
U Nepalu je, prema trenutno dostupnim informacijama, došlo do urušavanja ledenjačke mase koja se zajedno s velikom količinom stijenskog materijala pokrenula niz veoma strmu padinu. Masa je potom ušla u riječni sistem i stvorila snažan bujični i poplavni talas.
Za razliku od Nepala, na području Jablanice nije bilo ledenjačke mase, već su pokretač katastrofalnog procesa bile ekstremne padavine.
„Kod Jablanice imali smo drugačiji geološki ambijent, gdje su ekstremne padavine bile okidač i pokretač procesa“, objasnio je Sandić.
Kako je naveo, na području Jablanice došlo je do pokretanja materijala i stvaranja drobinskog i bujičnog toka, dok su se nizvodno nalazili ljudi, kuće i druga infrastruktura.
„To je nešto što je zajedničko. Poruka je da je katastrofa interakcija geologije, reljefa i svega ostalog, ali u principu nije to isti proces, iako ima zajedničku posljedicu, a to su materijalne štete i ljudske žrtve“, rekao je.
Sandić je naglasio da geolozi ovakve prirodne procese uglavnom ne mogu zaustaviti, ali mogu prepoznati područja povećane opasnosti, pratiti promjene na terenu i procijeniti ko bi mogao biti ugrožen.
„Mi u principu ne možemo zaustaviti ovakav proces, ali možemo procijeniti gdje se on može desiti i ko može da bude ugrožen“, naveo je.
Prema njegovim riječima, moguće je smanjiti izloženost stanovništva i infrastrukture, između ostalog pravilnim prostornim planiranjem, geološkim istraživanjima i izradom odgovarajućih planova evakuacije.
Govoreći o Bosni i Hercegovini, Sandić je rekao da su obilne padavine najčešći pokretač velikih klizišta i odrona. Posebno je ukazao na sve češću pojavu dugih sušnih perioda nakon kojih u veoma kratkom vremenu padne velika količina kiše.
„Mi i u ljetnom periodu imamo, nakon ekstremnih suša, obilne količine padavina u kratkom vremenskom intervalu i imamo ponovo procese klizišta, ali i tih nekih bujičnih tokova koji su dosta opasni za naše područje“, upozorio je.
Problem nestabilnosti tla, prema njegovim riječima, prisutan je u gotovo cijeloj Bosni i Hercegovini. Posebno je spomenuo područja Banje Luke, Kantona Sarajevo, Ugljevika, Lopara, Zvornika, Višegrada i Mostara, ali je naglasio da skoro nema lokalne zajednice koja se nije susrela s barem jednim klizištem.
Sandić je upozorio i da se pri gradnji objekata i infrastrukture često nedovoljno ulaže u geološka istraživanja.
„Ja često u razgovoru s određenim investitorima slušam riječi: ‘Imali smo lošu geologiju.’ Nije geologija loša. Može se diskutovati o vašim projektnim rješenjima koja možda nisu adekvatna jer se uglavnom štedjelo na geološkim istraživanjima“, poručio je.
Njegove izjave ne predstavljaju upozorenje da Jablanici trenutno prijeti novo klizište ili bujični tok. Riječ je o stručnom objašnjenju procesa koji su doveli do ranije katastrofe te upozorenju na važnost geoloških istraživanja, prevencije i odgovornog prostornog planiranja.
