Home JABLANICA Od Jablanice do svjetskog uspjeha: Arhitektonska odiseja Jablaničanina Hrvoje Džalte

Od Jablanice do svjetskog uspjeha: Arhitektonska odiseja Jablaničanina Hrvoje Džalte

1616

“Posao arhitekta nije isključivo raditi projekte koji nužno moraju biti izgrađeni. Naprotiv, jako je puno studija, nagradnih natječaja. Pa i Le Corbusier, jedan od najpriznatijih svjetskih arhitekata, poznat je kao arhitekt koji je napravio najviše projekata, a rijetki su mu realizirani. Svjedoci smo činjenice da je i trgovina izgradnjom shopping centara doživjela ogroman zaokret i samim tim ima nesaglediv učinak na  nužne promjene gradskih centara diljem Europe. Mali dućani u gradskim jezgrama gube svoj smisao i osuđeni su na zatvaranje, čime se “žila kucavica” odnosno život grada premješta u shopping entre, a gradske jezgre  postepeno zjape prazne. U većim evropskim gradovima rješenje se traži tako da se prometnice pretvaraju u velike šetnice, pješačke zone, što u konačnici i predstavlja jedan tržni centar.”

“Nakon angažmana i preseljenja u Beč slijede projekti: dogradnja Hotela “Opatija” u Opatiji, Hotel “Apoxiomen”, teprivatne vile “Jadranka” na Malom Lošinju.
Nakon toga slijede projekti shopping centara za potrebe projekt developmenta u Rumunjskoj, Bugarskoj, Češkoj, Mađarskoj.
Obvljao sam i posao projekt menadžera za države bivše Jugoslavije – Real Estate  OBI, OBI Banja Luka, OBI Sisak, OBI Murska Sobota. Nadalje, planer izvedbenog projekta  i voditelj projekta  OMNIA Oftringen, planer i voditelj izvedbnog projekta Vile Herrliberg am Züriche See, planer i voditelj izvedbenog projekta višestambena zgrada Werdertor gasse 6, u povjesnoj jezgri Beča – u prvom bečkom okrugu. Evo, to je neki presjek mog profesionalnog rada, na brzinu. Mislim se – kad budem imao više  vremena, da bih se trebao vratiti ovoj temi, možda u obliku neke knjige. Čovjek snuje, Bog određuje.”

Za kraj, naš sugovornik, Hrvoje Džalto, ponovo se vratio na svoju Jablanicu i zaključio da je imao privlegiju odrastati u takvoj sredini:

“Jablanica je moj rodni grad, grad gdje su i moji prijatelji odrastali skupa sa mnom. I ta činjenica ima posebno značenje. Razumljivo je da su te slike koje sam pohranio negdje u svojoj podsvjesti neotuđivi dio mojih emocija. I odrastanje u jednoj takvoj sredini, gdje je svatko dobrodošao daje mi za pravo da sam po opredjeljenju stanovnik svijeta bez bilo kakvih predrasuda.”

Facebook Comments Box