Zijad Ovnović iz Jablanice ime je koje se u lokalnoj zajednici već decenijama veže uz humanost, solidarnost i nesebičnost. Njegova priča o darivanju krvi počinje još u mladosti, u vojnim danima, kada je prvi put osjetio ponos što njegova krv može nekome spasiti život. Od tada pa sve do danas, darivanje krvi za njega nije samo čin – to je životna misija.
Kroz brojne akcije, susrete i organizacije, Zijad je bio među onima koji su davalaštvo u Jablanici podigli na najviši nivo. U vrijeme kada je Jablanica bila jedan od najvećih izvora krvi u bivšoj Jugoslaviji, upravo su ljudi poput njega i njegovih saradnika, uz podršku Crvenog krsta i lokalnih klubova, činili da humanost postane prepoznatljiv znak grada.
Za njega Svjetski dan davalaca krvi nije samo datum u kalendaru – to je podsjetnik da krv, kao lijek koji se ne može proizvesti u laboratoriji, dolazi jedino iz srca ljudi spremnih da pomognu drugima. Zijadova poruka je jasna: darivanje krvi je čin ljubavi, solidarnosti i odgovornosti prema zajednici
Prvo darivanje krvi
“Prvi put sam darovao krv u JNA. Sjećam se da se tada prijavila gotovo cijela četa, ali zbog obaveza koje smo imali narednog dana nisu svi mogli darovati. Odabrali su nas desetak. Bio sam presretan što će moja krv nekome pomoći – osjećao sam ponos, a isto je bilo i kod drugih. Većina nas je tada prvi put darivala krv. Još tada sam znao da ću to nastaviti i u budućnosti.”
Zašto darivati krv?
“Samo saznanje da će tvoja krv nekome spasiti život tjera te da zasučeš rukav i daruješ tu dragocjenu tečnost. Krv je lijek, a do tog lijeka se može doći jedino darivanjem.”
Najdraže darivanje?
“Jedno od najdražih darivanja bilo je na trećim susretima davalaca krvi u Jablanici, održanim u Muzeju pod parolom: „Gdje su borci davali živote – mi darujemo krv.“ Došlo je mnogo davalaca iz cijele Jugoslavije. Mi domaćini, u organizaciji Crvenog krsta BiH, bili smo ponosni, ali i pomalo zabrinuti da sve protekne kako treba. Na sreću, sve je prošlo odlično – uz muziku i druženje u hotelu. Bilo je to nezaboravno iskustvo.”
Zdravstvene koristi darivanja?
“Darivanje krvi je dobro i za zdravlje. Svaki davalac prolazi mini pregled – mjeri se pritisak, otkucaji srca, hemoglobin – a krv se kasnije testira u laboratoriji na razne bolesti. Samo zdrav davalac može darovati krv. Plazma se nadoknadi za dan ili dva, a crvena krvna zrnca za nekoliko sedmica, pa se krv stalno obnavlja.”
Poruka omladini?
“Naša omladina je svjesna koliko darivanje krvi znači. Krv je lijek koji se ne može proizvesti u farmaceutskoj industriji – jedini način da se do njega dođe jeste darivanje. To omladina dobro zna, a pokazuje i sve veći broj mladih koji se odazivaju akcijama.”
Podrška zajednice
“Podrška lokalne zajednice je veoma važna, posebno u manjim mjestima gdje nema bolnice. Potrebno je da neko organizuje akciju, obezbijedi prostor, ručak i dogovori se sa transfuzijom. Jablanica je uvijek bila dobro organizovana. Veliki doprinos dao je Neđad Mušić. U to vrijeme Jablanica je bila jedan od najvećih izvora krvi u bivšoj Jugoslaviji, s obzirom na broj stanovnika. Postojala su tri kluba davalaca krvi – „Granit“, „Hidroelektrane“ i „Unis“, uz opštinski Crveni krst. Čak i u ratu davaoci su se redovno odazivali ratnoj bolnici u Jablanici. Poslije rata davalaštvo je malo oslabilo, ali zahvaljujući nekolicini entuzijasta i podršci rukovodstva hidroelektrane, uspjeli smo vratiti nekadašnji sjaj.”
Svjetski dan davalaca krvi
“Svjetski dan davalaca za mene znači mnogo. Trebao bi se obilježavati na svakom pedlju planete, jer krv je lijek koji se može dobiti samo darivanjem. Mediji bi trebali posvetiti više pažnje davaocima, a ne samo 10. juna. Posebno vam se zahvaljujem što ste se angažovali da medijski propratite ovaj dan i skrenete pažnju na davaoce.”
Lično iskustvo
“Davalac može biti svaka zdrava osoba od 18 do 65 godina. Ja sam tu granicu već prešao, ali i dalje pomažem u organizaciji. Broju darivanja nikada nisam pridavao poseban značaj – volio sam darivati krv u različitim gradovima: Prokuplju, Pančevu, Kninu, Titogradu, Tuzli, Travniku, Kaknju, Zenici, Sarajevu, Mostaru, Gračanici… Svugdje je osoblje transfuzije bilo prijatno, ali Mostar je poseban – tamo svakog davaoca tretiraju s posebnom pažnjom i poštovanjem. To se ne može riječima opisati. Velika im hvala na tome.”
“Na kraju, želim se zahvaliti svim davaocima krvi – hvala vam u moje lično ime i u ime svih bolesnih kojima je vaša krv pomogla, a mnogima spasila život.”
Facebook Comments Box
