Priča profesorice Munire Đelmo podsjetila mnoge kako je nekada izgledalo školovanje u prošlosti: “Škola je bila daleko, ali želja za znanjem još veća”

Povodom 9. maja – Dana Osnovne škole „Suljo Čilić“ Jablanica, posjetili smo ovu obrazovnu ustanovu u kojoj su učenici i nastavnici kroz brojne aktivnosti predstavili historiju škole, uspjehe učenika i zanimljive priče iz prošlosti.

Sadržaj se nastavlja ispod oglasa

Nama posebnu pažnju  privukao je pano koji je pripremila literarno-novinarska sekcija škole, a na kojem se našla i priča o profesorici Muniri Đelmo – dugogodišnjoj prosvjetnoj radnici koju mnoge generacije Jablaničana i danas pamte po znanju, disciplini i pravednosti.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Priča vraća u vrijeme kada školovanje nije bilo dostupno svima, kada su djeca kilometrima pješačila do škole, a obrazovanje se smatralo velikom privilegijom.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Tekst sa panoa prenosimo u cjelosti:

“Škola nekada prema kazivanju nastavnice Munire Đelmo…

„O školi, prije više od četrdeset godina, pričala nam je nastavnica Munira Đelmo, koja je svoj radni vijek posvetila obrazovanju djece. Odrastala je u vremenu kada sva djeca nisu imala pristup obrazovanju. Veliki broj roditelja, iz određenih razloga, koji su bili uobičajeni tada, nije školovao djecu. I njeni roditelji su u određenoj mjeri bili pod utjecajem tadašnjih običaja pa joj u početku nisu dozvoljavali da nastavi školovanje.

Zahvaljujući jednom čovjeku, tačnije efendiji, koji je djeci davao pouku iz vjeronauke, promijenili su mišljenje i na njegov nagovor poslali su je na daljnje školovanje. Prije svega, zahvaljujući njemu, koji je razmišljao drugačije, koji je znao šta obrazovanje znači, ona je dobila priliku i iskoristila je na najbolji mogući način.

Kao djetetu koje je živjelo na selu, nije joj bilo lako. Škola je bila prilično udaljena, morala je dugo pješačiti, ali nije odustajala.

Ističe, kako je voljela raditi s djecom. Imala je stroga i jasna pravila uobičajena za tadašnje vrijeme, pa je tako i najnemirnije učenike u pojedinim odjeljenjima uspijevala privoliti na rad i poštivanje pravila na času i u školi. Kazuje, koliko je znanje najvažnije, te da je ocjena promjenjiva i pokazatelj je znanja samo u određenom periodu. Dešavalo se da pred tablu izvede dvoje učenika – jednog sa odličnom ocjenom, a drugog sa slabijom. Odgovori učenika/učenice sa slabijom ocjenom znali su biti bolji u odnosu na učenika/učenicu sa višom ocjenom.

Uvijek je učenike ocjenjivala pošteno, prema znanju, bez obzira na ocjene koje su imali ranije, te je zbog toga bila poštovana od strane učenika. Svima je bilo poznato da će dobiti ocjenu koju zaslužuju, odnosno prema pokazanom znanju.“

Podsjećamo, Munira Đelmo bila je dugogodišnja profesorica bosanskog jezika u Jablanici, a u intervjuu koji je ranije dala za Jablanicalive govorila je o vremenu kada se do škole putovalo pješice, vozom ili čak čamcem do udaljenih područnih škola.

Isticala je kako učitelj ne treba biti „raja“ učenicima, nego osoba koja ih usmjerava kroz život. Upravo zbog toga mnogi njeni bivši učenici i danas kažu da ih je, osim jezika i književnosti, učila i poštenju, disciplini i poštovanju.

Tokom razgovora za portal Jablanicalive ranije je govorila i o tome kako je nekadašnji odnos prema školi bio potpuno drugačiji nego danas – učenici su više poštovali nastavnike, a roditelji su školu doživljavali kao autoritet i važan oslonac odgoja.

Priča profesorice Munire Đelmo danas kod mnogih budi nostalgiju za vremenima kada su trud, znanje i upornost bili osnovne vrijednosti obrazovanja, ali i podsjeća koliko su pojedini prosvjetni radnici ostavili dubok trag u životima svojih učenika.

Pročitajte intervju sa profesioricom Munirom koji je dala za naš portal Jablanicelive:

Četrdeset godina u službi znanja i pravednosti Jablaničanke Munire Đelmo: „Učitelj nije ‘raja’, nego putokaz, ako djetetu pustiš sve, ti si njegov neprijatelj..”