Istovremeno, preciznih informacija o starosti vozila nema, ali situacija na terenu govori da je većina vozila stara desetak i više godina.
Međutim, nije rijedak slučaj da neki zaljubljenik u automobile ulaže dodatni novac u poboljšanje njegovih performansi izvan tvorničkih normi, koje se još naziva i prepravljanje ili jednostavnije i poznatije – “tuning”. Poboljšanja se najčešće odnose na povećanje snage motora, koja sa sobom povlači i dodatne intervencije koje će na odgovarajući način prenijeti tu dodatnu snagu motora.
Nažalost, najviše pažnje i novca se poklanja dodatnim “konjima”, a hoće li se takvo vozilo, recimo, moći na vrijeme zaustaviti, nije bitno. Takva vozila, a ima ih sve više na bh. cestama, opasnost su i za ostale učesnike u saobraćaju.
Prerađena vozila
“Vozila koja su dorađena, prerađena ili ako je bilo šta mijenjano, moraju biti podvrgnuta homologaciji, znači da se vidi da li su ta vozila i dalje u stadijumu da imaju osnovne uslove koja vozila moraju imati sa aspekta bezbjednosti saobraćaja i po Zakonu o osnovama bezbjednosti saobraćaja na bh. putevima. Ako se mijenja motor, povećava snaga ili nešto drugo radi, trebalo bi podvrgnuti homologaciji vozila. Da li se to radi ili ne, nemam informacija, kao ni kakvi su efekti čitave ove priče”, kaže za portal Radiosarajevo.ba Milija Radović iz Agencije za bezbjednost saobraćaja RS.
Naš sagovornik kaže da bi se u čitavu problematiku trebali uključiti i vještaci mašinske struke, kako bi se ustanovilo i kakve su posljedice takvih prepravki na motoru.
“Činjenica da mi u BiH nemamo potrebe za tolikim konjskim snagama, jer nemamo dobre puteve. Sva vozila, pa i ona starija od deset godina, na autoputu mogu razviti dozvoljeno brzinu do 130 kilometara na sat. Nema potrebe ni za nekim ekstremnim ubrzanjima, odnosno potrebu da neko vozilo brzo ubrza do 100 kilometara na sat. Kakvi su razlozi tih lica koja to rade, nije poznato. Lične razloge sigurno imaju”, kaže Radović i dodaje:
“Čim rade prepravke na vozilima može se kazati da se radi o licima koja su sklonija nepropisnom ponašanju u saobraćaju, velikim brzinama kretanja, ekstremnim ubrzanjima… Sasvim sigurno da su kao takvi povećan rizik za bezbjednost saobraćaja”, zaključio je Radović.
Iako se na prvu može kazati da je ova priča uređena Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja, sve je zapravo “mrtvo slovo na papiru”.
“Dimenzije vozila, ukupne mase vozila, osovinska opterećenja vozila i osnovni uvjeti koje moraju ispunjavati uređaji i oprema na vozilima u saobraćaju na putevima i koji na vozilima moraju biti ugrađeni i izvedeni tako da vozila mogu bezbijedno učestvovati u saobraćaju na putevima, kao i drugi tehnički uslovi, kojima moraju odgovarati pojedini uređaji na vozilima, koji su od značaja za sigurnost saobraćaja, propisani su s odredbama Zakona o osnovama sigurnosti saboraćaja na putevima u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 8/06 76/06, 44/07, 84/09, 48/10, 18/13, 7/17, 9/17, 9/18 i 46/23) i Pravilnika o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o uređajima i opremi koju moraju da imaju vozila i o osnovnim uvjetima koje moraju da ispunjavaju uređaji i oprema u saobraćaju na putevima (“Službeni glasnik BiH”, broj: 23/07, 54/07, 101/12, 26/19, 83/20). Ukoliko policijski službenik, prilikom zaustavljanja vozila, utvrdi da postoji sumnja u tehničku ispravnost motornog vozila pisanim nalogom predmetno vozilo upućuje na vanredni tehnički pregled”, kažu za portal Radiosarajevo.ba iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUP KS).
Iz sarajevske policije dodaju da se i ukoliko su na vozilu postavljene folije suprotno navedenom Pravilniku, policajac može pisanim nalogom uputiti takvo vozilo na vanredni tehnički pregled.
I tu nastaje problem. Nadzor nad obavljanjem tehničkog pregleda vozila nije u nadležnosti Uprave policije MUP-a KS! Drugim riječima, takvo vozilo može i bez uklanjana nedostataka nastaviti put. O jačini motora, koje vjerovatno ima duplo više konjskih snaga, da i ne govorimo. Ko je makar jednom bio na tehničkom pregledu vozila, zna da se ne mjeri snaga motora…
Bez posljedica
Mnogi nemaju ni granice ni osjećaja pa u mala vozila u kojima zapremina motora ne prelazi ni 1.200 kubika, ugrađuju kompletne “zvijeri” od mašina sa 2.000 i više kubika. Sa 200 i više konja izlaze na bh. ceste i sve to, kao što smo naveli, bez posljedica.
Posebna priča je i registracija takvih vozila. Više “konja” znači i više novca za registraciju vozila, pa možemo samo pretpostaviti za koliko je u konačnici oštećen i budžet naše zemlje.
Istini za volju, vrijedi naglasiti da ima savjesnih zaljubljenika u brzinu, koja svoja “tunirana” vozila koriste isključivo tamo gdje im je i mjesto – na stazama i okupljanjima “tunera”. U uređenim zemljama “tuning” nije zabranjen, ali i svaki “šaraf” dodatno ugrađen na vozilo mora biti atestiran i proći rigorozne kontrole i vanredni tehnički pregled. I sve to “debelo” plaćate.
Pregledavajući oglase u BiH vrlo lako možete naći dijelove za “tuning”, kao i automehaničarske radnje koje također bez ikakvih posljedica pružaju takve usluge. Uz sve navedeno se uredno i reklamiraju. Za kupovinu preko interneta da i ne govorimo. Možete kupiti skoro sve što zamislite za vozilo.
“Policijski službenici Uprave policije MUP-a KS ne vrše sankcioniranje automehaničara i automehaničarskih radnji koje bez potrebnih dozvola i atesta rade na modifikaciji vozila jer obavljanje navedenih poslova nije u nadležnosti Uprave policije MUP-a KS, a isti su propisani Zakonom o unutrašnjim poslovima KS (“Službene novine KS”, broj: 1/16, 6/19, 26/19, 31/19 i 39/20)”, navode iz MUP-a KS.
Da se razumijemo, ova problematika nije samo izražena u bh. prijestolnici, već u čitavoj Bosni i Hercegovini. I, očigledno, nije u ničijoj nadležnosti, iako nam zbog viška “konja” i nepotrebnog stiskanja papučice za gas građani skoro svakodnevno ginu.
