Arheološko otkriće na području Bosne i Hercegovine, koje bi moglo značajno doprinijeti razumijevanju trgovine i proizvodnje željeza prije više od dva milenija, privuklo je pažnju uglednih evropskih naučnika.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Ono što je započelo kao istraživanje neobičnih predmeta pronađenih na riječnom dnu preraslo je u međunarodni naučni projekat, a stručnjaci sada pokušavaju odgonetnuti njihovo porijeklo i okolnosti pod kojima su završili pod vodom.
Kako je objavio Radio Orašje, riječ je o izuzetno vrijednom arheološkom nalazištu u koritu rijeke Save na području Orašja, gdje je tokom 2025. godine pronađeno nekoliko stotina bipiramidalnih željeznih ingota, odnosno metalnih poluproizvoda koji potječu, prema preliminarnim procjenama, iz 2. ili 1. stoljeća prije nove ere.
Otkriće koje bi moglo promijeniti dosadašnja saznanja
Posebnu pažnju naučnika privukla je količina pronađenih predmeta. Prema informacijama koje je Radio Orašje objavio još u augustu 2025. godine, tokom samo dva dana podvodnog istraživanja otkrivena je izuzetno velika količina ovih rijetkih arheoloških predmeta.
Procjenjuje se da bi broj pronađenih ingota mogao nadmašiti broj primjeraka poznatih s brojnih drugih evropskih nalazišta, iako konačni rezultati istraživanja i precizna poređenja tek trebaju potvrditi stvarne razmjere otkrića.
Ingoti su u prošlosti predstavljali oblik poluprerađenog željeza namijenjenog transportu, trgovini i daljnjoj obradi. Lokalni kovači mogli su ih koristiti za izradu alata, oružja i drugih predmeta svakodnevne upotrebe.
Njihov pronalazak u riječnom koritu mogao bi pružiti dragocjene informacije o nekadašnjim trgovačkim putevima, metalurgiji i ekonomskim vezama različitih područja Evrope.
U Bosnu i Hercegovinu stigli ugledni evropski naučnici
Zbog značaja nalazišta pokrenuto je međunarodno istraživanje u koje su uključeni stručnjaci iz nekoliko evropskih zemalja.
Radio Orašje je 9. novembra 2026. godine izvijestio da su Muzej franjevačkog samostana „Vrata Bosne“ u Tolisi posjetili prof. dr. Peter Trebsche sa Univerziteta u Innsbrucku, Marion Berranger iz francuskog instituta CNRS IRAMAT Belfort, dr. Mario Gavranović iz Austrijske akademije nauka te Lina Glavinić s Univerziteta u Minhenu.
Posebnu ulogu u povezivanju bosanskohercegovačkog nalazišta s evropskim naučnim institucijama imao je Austrijski arheološki institut, koji se godinama bavi promocijom i istraživanjem arheološke baštine Bosanske Posavine.
Dr. Mario Gavranović istakao je značaj rada Muzeja „Vrata Bosne“, naglašavajući da je riječ o izuzetnom primjeru lokalne ustanove koja predano prikuplja i čuva kulturno-historijsko naslijeđe svoga kraja.
Njegov cilj je da se muzej, ali i cijelo područje Bosanske Posavine, snažnije pozicioniraju na evropskoj arheološkoj karti.
Zanimljivo je da se istraživanju pridružila i Lina Glavinić, koja je porijeklom vezana za Bosnu i Hercegovinu, a pronađene predmete obrađuje u okviru svog akademskog rada na Univerzitetu u Minhenu.
Kako su predmeti završili na riječnom dnu?
Jedna od najvećih nepoznanica jeste način na koji je tako velika količina željeza završila pod vodom.
Prema jednoj od pretpostavki, ingoti su mogli predstavljati teret plovila koje je prije više od 2.000 godina prevozilo željezo rijekom Savom.
Moguće je da je plovilo potonulo usljed nevremena ili sukoba, ali za sada nema konačnih dokaza koji bi potvrdili takav scenarij.
Direktor Muzeja „Vrata Bosne“ prof. Jozo Jezerčić ranije je za Radio Orašje objasnio da pronađeni predmeti pripadaju periodu prijelaza iz latenskog u rimsko doba.
Prema njegovom tumačenju, postoji mogućnost da je riječ o teretu koji je završio na riječnom dnu, dok je samo plovilo voda tokom stoljeća mogla odnijeti.
Upravo zbog toga naučnici nastoje utvrditi ne samo starost i porijeklo predmeta nego i njihovu prvobitnu namjenu, kao i okolnosti njihovog dospijevanja na dno rijeke.
Sve je počelo zahvaljujući lokalnom zaljubljeniku u historiju
Posebno zanimljiv dio priče odnosi se na početak istraživanja.
Važnu ulogu u otkrivanju nalazišta imao je Pero Matkić, zaljubljenik u historiju Posavine i saradnik Muzeja „Vrata Bosne“, koji godinama prikuplja tragove prošlosti ovog područja.
Fotografije pronađenih predmeta proslijeđene su stručnjacima u Vinkovcima, nakon čega je prepoznat potencijalni značaj nalazišta i organizovano stručno podvodno istraživanje.
U istraživanju su učestvovali Krunoslav Zubčić iz Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda i Nikica Spudić, stručni saradnik i član Hrvatske gorske službe spašavanja iz Karlovca.
Prije vađenja predmeta stručnjaci su dokumentovali nalazište, postavili referentne tačke i fotografisali teren kako bi se fotogrametrijom mogao izraditi trodimenzionalni model lokaliteta.
Pronađeni predmeti potom su označeni i izvađeni na površinu, nakon čega su smješteni u posude s destiliranom vodom radi zaštite do konzervacije i daljnje obrade.
Može li ovo otkriće promijeniti arheološku kartu Evrope?
Pred međunarodnim timom sada je zadatak da detaljnim analizama utvrdi hemijski sastav i moguće geografsko porijeklo pronađenog željeza.
Takva istraživanja mogla bi pomoći u utvrđivanju područja iz kojeg je metal dopremljen, ali i rasvijetliti trgovačke veze koje su Bosansku Posavinu povezivale s drugim dijelovima Evrope prije više od dva milenija.
Posebno je zanimljiva mogućnost da je Sava još u prahistorijskom periodu predstavljala važnu saobraćajnu i trgovačku vezu između različitih dijelova evropskog kontinenta.
Naučnici će pokušati odgovoriti na pitanja o porijeklu željeza, njegovoj proizvodnji i transportu, kao i o ulozi prostora današnje Bosne i Hercegovine u tadašnjim ekonomskim tokovima.
Iako konačni naučni zaključci još nisu objavljeni, nalazište je već privuklo pažnju međunarodne arheološke zajednice.
Otkriće iz Bosanske Posavine ujedno pokazuje koliko neistraženih tragova prošlosti još uvijek čuva prostor Bosne i Hercegovine i kako jedan pronalazak, zahvaljujući saradnji lokalnih entuzijasta, muzeja i međunarodnih naučnih institucija, može postati predmet istraživanja evropskog značaja.
