Na području Lisičića kod Konjica, uz desnu obalu Neretve, pronađen je rimski kameni reljef star približno 1.700 godina koji čuva neobičnu priču o čovjeku porijeklom iz daleke Male Azije.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Njegovo ime bilo je Lucije Antonije Menandar (Lucius Antonius Menander), a zahvaljujući natpisu uklesanom u kamen, ono je ostalo sačuvano sve do danas.
O ovom vrijednom arheološkom nalazu pisao je arheolog Karlo Patsch (Carl Patsch) u radu „Rimska mjesta u konjičkom kotaru“, objavljenom 1902. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Reljef je pronađen na oranici Alije Lihića u Vratnici kod Lisičića, na obronku uz desnu obalu Neretve. Patsch je zabilježio da se na zemljištu nalazilo kamenje iz starih zidova, zbog čega je pretpostavio da se na tom mjestu moglo nalaziti Mitrino svetište. Međutim, postojanje samog svetišta nije pouzdano potvrđeno arheološkim iskopavanjima.
Natpis otkrio porijeklo čovjeka iz daleke Anadolije
Na kamenoj ploči od vapnenca prikazan je bog Mitra u karakterističnoj sceni savladavanja bika. Na donjem dijelu reljefa nalazi se natpis koji otkriva ime čovjeka koji je spomenik posvetio ovom božanstvu.
Natpis u prijevodu približno glasi: „Lucije Antonije Menandar iz Afrodisijade učinio je zavjet Nepobjedivom Uzvišenom.“
Afrodisijada je bila antički grad u Kariji, na prostoru današnje jugozapadne Turske, poznat po svojim kiparskim radionicama i umjetničkoj tradiciji. Grad se danas nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.
Upravo ta činjenica daje ovom nalazu dodatnu zanimljivost.
Historičarka Amra Šačić u naučnom radu o Mitrinom kultu u Hercegovini navodi mogućnost da je Menandar u dolinu Neretve stigao kao zanatlija ili kipar. Ipak, njegov stvarni posao, razlog dolaska i okolnosti života na ovom području nisu poznati.
Tragovi jednog drugačijeg svijeta uz Neretvu
Reljef potječe iz rimskog perioda, a u naučnoj literaturi datira se u 3. ili 4. stoljeće nove ere, kada je područje današnjeg Konjica pripadalo rimskoj provinciji Dalmaciji.
Arheološka istraživanja na području Lisičića otkrila su i ostatke tri rimske seoske vile, grobne spomenike i druge tragove antičkog života, što svjedoči o razvijenom naseljavanju ovog dijela doline Neretve.
Pronađeni reljef nakon otkrića prenesen je u Podhum, gdje je bio ugrađen u zid župne kuće. Prema novijoj arheološkoj dokumentaciji, spomenik se čuva u lapidariju Franjevačkog samostana u Visokom.
Iako o samom Menandru nije sačuvano mnogo podataka, njegov natpis predstavlja vrijedan dokaz o prisustvu ljudi porijeklom iz udaljenih dijelova Rimskog Carstva na prostoru današnje Hercegovine.
Gotovo sedamnaest stoljeća kasnije, njegovo ime i dalje svjedoči o vremenu kada je dolina Neretve bila povezana s udaljenim krajevima tadašnjeg rimskog svijeta.
