U selu Repovci kod Konjica, okruženom prekrasnim planinskim pejzažima, Alen Avdić razgovarao je s Mujom Avdibegovićem, farmerom koji s velikom zabrinutošću govori o budućnosti bosanskohercegovačkog sela, nestajanju domaće proizvodnje i odnosu države prema poljoprivrednicima.
Iako mnogi napuštaju selo u potrazi za boljim životom, Mujo kaže da nikada nije poželio otići iz Repovaca. Priroda, čist zrak i pogled na planine za njega predstavljaju neprocjenjivo bogatstvo.
„Ja sam ovdje više nego sretan. Meni definitivno nema nigdje bolje na svijetu“, poručuje Avdibegović.
Ipak, iza prirodnih ljepota krije se, kako upozorava, zabrinjavajuća stvarnost.
Nekada 10.000 ovaca, danas sve manje domaće proizvodnje
Prema Mujinim riječima, prije petnaestak ili dvadesetak godina Repovci su imali približno 10.000 ovaca pramenki, a poznati repovački masni ovčiji sir mogao se kupiti gotovo u svakoj kući.
Danas je situacija potpuno drugačija. Broj stoke znatno se smanjio, a nekada prepoznatljiv domaći proizvod postao je teško dostupan.
Mujo slikovito opisuje da danas neko može donijeti i dva miliona eura u Repovce, ali da za taj novac ne bi mogao kupiti nekadašnje količine ovčijeg sira.
Posebno upozorava na podatak da je, prema njegovoj procjeni, samo u posljednjih deset mjeseci u selu 60 krava manje.
„Poticaji se moraju vezati za proizvodnju“
Veliki dio razgovora posvetio je poljoprivrednim poticajima. Smatra da je pogrešno izdvajati značajna sredstva bez dovoljno kontrole stvarnih rezultata proizvodnje.
Prema njegovom mišljenju, sistem bi trebao više nagrađivati proizvedenu hranu, a manje samu površinu zemljišta. Kritikuje one koji, kako tvrdi, koriste poticaje, a ne doprinose razvoju domaće poljoprivrede.
Naglašava i da poljoprivreda nije posao kojim se može ozbiljno baviti samo vikendom. Ona zahtijeva svakodnevni rad, ulaganja, znanje i dugoročnu posvećenost.
„Doći će vrijeme kada novac neće ništa vrijediti“
Govoreći o budućnosti Bosne i Hercegovine, Avdibegović upozorava na sve veću zavisnost od uvozne hrane i nestajanje domaćih farmi.
Smatra da društvo sve više teži brzoj zaradi, dok se zanemaruju proizvodnja hrane i rad na zemlji.
„Kad ugasimo posljednju farmu, posljednjeg poljoprivrednika, posljednju fabriku, onda će shvatiti da za novac neće moći ništa kupiti“, poručuje Mujo, upozoravajući da novac neće mnogo značiti ako jednog dana ne bude domaćih proizvođača.
„Nemamo mi drugu zemlju“
Osim o poljoprivredi, Mujo govori i o odnosu ljudi prema prirodi. Posebno ga pogađa što pojedini posjetioci iza sebe ostavljaju smeće, koje on često sam skuplja.
„Treba nama još 200 godina da shvatimo da moramo početi poštovati ovo svoje mjesto, svoju zemlju. Jer nemamo mi drugu zemlju“, jedna je od njegovih poruka.
U razgovoru s Alenom Avdićem iznio je brojne stavove i lična iskustva o životu na selu, poljoprivrednim poticajima, odgovornosti nadležnih i budućnosti domaće proizvodnje. Podaci o broju stoke predstavljaju njegove procjene.
Pogledajte cijeli razgovor
Šta je još Mujo Avdibegović kazao o nekadašnjem životu u Repovcima, nestajanju farmi, milionima maraka poljoprivrednih poticaja i budućnosti Bosne i Hercegovine, pogledajte u kompletnom videorazgovoru na YouTube kanalu Alena Avdića, koji donosimo u nastavku.
