Ponekad je dovoljan jedan sasvim običan poziv da čovjek otkrije nešto čime će se godinama kasnije baviti s velikom ljubavlju. Upravo tako počela je pčelarska priča Adnana Klepe iz Jablanice.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Prije tri godine nije imao vlastiti pčelinjak niti iskustvo koje danas ima. Sve je počelo kada ga je rahmetli Bećir H. pozvao da mu kamionom pomogne prebaciti košnice na drugu lokaciju. Taj odlazak među košnice za Adnana je postao prvi korak u potpuno novi svijet.
„Pčelarstvom se bavim već tri godine, a sve je počelo kada me rahmetli Bećir H. pozvao da mu pomognem da kamionom prebaci svoje košnice na drugu lokaciju. Tu sam upoznao i svog mentora i sa njima dvojicom sam se pomalo počeo upoznavati s pčelarstvom“, priča Klepo za JablanicaLive.
Mentor kojeg spominje je iskusni jablanički pčelar Omer Macić. Upravo je od njega, kaže Adnan, tokom proteklih godina naučio najveći dio onoga što danas zna.
„Najviše sam o pčelarstvu naučio od svog mentora. Hvala mu što je imao vremena i strpljenja za mene, da mi sve pokaže i lijepo objasni“, kaže Klepo.
Od pet pčelinjih društava do vlastitog pčelinjaka
Važan korak na početku njegove pčelarske priče bila je i podrška organizacije Muslim Aid. Kroz njihov program Adnan je, uz vlastito novčano učešće, dobio pet pčelinjih društava te opremu potrebnu za početak rada.
„Dobio sam pet društava, sitnu opremu, vrcaljku s kadom i nekoliko sanduka s ramovima. Danas imam šest društava, a ove godine formirao sam i jedno mlado društvo – nukleus“, objašnjava.
Njegov mali pčelinjak nalazi se na Zlatama, u blizini porodične kuće. Iako broj košnica nije veliki, Adnan kaže da mu trenutno ni cilj nije stvaranje velikog pčelinjaka.
„Za sada nemam namjeru mnogo proširivati pčelinjak novim društvima. Možda nekada poslije. Još uvijek je za mene ovo hobi.“
Ove godine napravio je još jedan korak i postao član Pčelarskog društva „Bagrem“. Članstvo mu, kaže, omogućava da razmjenjuje iskustva s drugim pčelarima i nastavi učiti.
„Tek sam se ove godine učlanio u društvo i znači mi zbog druženja s drugim pčelarima, dobijanja novih informacija o pčelarstvu, odlazaka na grupna putovanja i sajmove.“
Poslao med na analizu, a stigla zlatna medalja
Poseban trenutak u njegovoj dosadašnjoj pčelarskoj priči stigao je ove godine. Na preporuku mentora Omera Macića i njegove supruge odlučio je poslati uzorak svog meda na analizu.
Uzorci su poslani putem Pčelarskog društva „Bagrem“ na analizu u Tuzlu, a nakon izvjesnog vremena Adnanu je stigla vijest kojoj se nadao – njegov med nagrađen je zlatnom medaljom za kvalitet.
„Na preporuku svog mentora i njegove supruge odlučio sam poslati uzorke na analizu meda. Nakon nekog vremena mentor mi je javio da sam osvojio zlatnu medalju za kvalitet meda“, govori Adnan.
Iako ga je priznanje obradovalo, kaže da je očekivao dobar rezultat jer je želio upravo stručnu potvrdu onoga u šta je vjerovao – da iz njegovih košnica izlazi kvalitetan proizvod.
„Drago mi je zbog ove medalje. Očekivao sam dobar rezultat i želio sam imati dokaz da je ovaj moj miješani med dobrog kvaliteta.“
Za nekoga ko se pčelarstvom bavi tek tri godine i ko ga još uvijek smatra hobijem, zlatna medalja predstavlja lijepu potvrdu da mali broj košnica ne mora značiti i mali rezultat.
„Ako voliš pčelarenje, nije toliko zahtjevno“
Adnan smatra da kvalitet ne dolazi sam od sebe. Pčelama je potrebno posvetiti vrijeme i pažnju, ali kaže da posao nije težak kada čovjek u njemu uživa.
„Treba se posvetiti, treba malo pažnje i truda da bi došao do nekog rezultata, odnosno kvalitetnog meda. Ali ako voliš pčelarenje, nije to tako zahtjevan posao.“
I priroda je ove godine bila naklonjena pčelarima na području Jablanice.
„Ova godina bila je dobra za pčelare na našem podneblju i zadovoljan sam prinosom meda u svojim košnicama“, kaže.
Med koji proizvede Adnan i prodaje, ali bez velikog oglašavanja i ambicije da svoj hobi pretvori u ozbiljan komercijalni posao.
„Prodajem med, ali bez reklame. Ko želi kupiti, može doći kod mene kući ili se javiti pozivom ili porukom na mobitel“, kaže kroz osmijeh.
Od jednog poziva da pomogne pri premještanju tuđih košnica, preko prvih lekcija uz iskusnije pčelare i pet početnih društava, Adnan Klepo je za samo tri godine stigao do vlastitog malog pčelinjaka na Zlatama i zlatne medalje za kvalitet meda.
A možda je upravo činjenica da i dalje o svemu govori kao o hobiju najbolji pokazatelj kako je cijela priča i počela – ne velikim poslovnim planom, nego radoznalošću, učenjem i ljubavlju prema pčelarstvu.
