Prije tačno 313 godina, u noći između 1. i 2. novembra 1713. godine, Mostar je pogodila velika poplava koja je ostavila ogromnu materijalnu štetu.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Nabujala Neretva odnosila je mlinice, rušila kuće i dućane, a voda je prodrla čak i u jednu od najstarijih gradskih džamija. Stanovnici su noć proveli u strahu, a razmjere katastrofe bile su toliko velike da su, prema sačuvanom svjedočanstvu, govorili kako je nastupio Nuhov potop.
O ovom događaju postoji izuzetno vrijedan historijski zapis koji je ostavio tadašnji mostarski muftija Mustafa ef. Milavić. Njegovo svjedočanstvo sačuvano je u rukopisnoj građi Arhiva Hercegovine, a kasnije ga je istražio i objavio poznati historičar Hivzija Hasandedić.
Neretva odnosila mlinice, kuće i zanatske radionice
Prema Milavićevom zapisu, Neretva je počela snažno nadolaziti u srijedu, 1. novembra 1713. godine. Vodena stihija najprije je odnijela dvije Jujića mlinice i jednu vakufsku mlinicu koja se nalazila uzvodno.
Međutim, najteži trenuci tek su slijedili.
Od večernjih sati pa sve do podneva narednog dana, 2. novembra, rijeka je nastavila rasti i plaviti dijelove Mostara.
Voda je prodrla u veliku tabhanu, odnosno kožarsku radionicu, gdje je odnijela nekoliko hiljada koža i sav alat koji su zanatlije koristile za rad.
Neretva je do temelja porušila i tri dućana, a zatim odnijela još dvije mlinice, Temimovu i Avdibegovićevu.
Time nisu uništene samo građevine nego i sredstva od kojih su brojne mostarske porodice zarađivale za život.
Voda prodrla u džamiju i rušila kuće
Razmjere poplave najbolje pokazuje podatak da je voda stigla i do tadašnje Sinan-pašine džamije na Mejdanu, koju je, prema historijskom zapisu, napunila vodom.
Na Musali je vodostaj bio toliko visok da je voda doprla do minbere, mjesta s kojeg se držala hutba.
U Šarića mahali, na području današnje Luke, Neretva je do temelja porušila više kuća i avlija.
Poplava je odnijela i Koskinu kuću, a voda je doprla i iznad hamama u blizini tabhane.
Za stanovnike tadašnjeg Mostara bila je to noć ispunjena strahom i neizvjesnošću. Nisu mogli znati koliko će rijeka još rasti niti šta će od njihovih domova dočekati jutro.
„Govorili su da je ovo Nuhov potop“
Najpotresniji dio svjedočanstva mostarskog muftije odnosi se na strah koji je zahvatio stanovništvo.
Milavić je zabilježio da su stanovnici grada do zore proveli noć u velikom strahu, govoreći da je nastupio Nuhov potop.
Svoj zapis završio je riječima:
„Ovo bilježim ovdje da se ne zaboravi.“
Upravo zahvaljujući toj rečenici i sačuvanom rukopisu, više od tri stoljeća kasnije poznati su brojni detalji ove prirodne katastrofe.
Historijski dokument sačuvan do danas
Vrijedno svjedočanstvo o poplavi objavio je Hivzija Hasandedić u naučnom radu „Nekoliko zapisa iz orijentalnih rukopisa Arhiva Hercegovine u Mostaru“.
Dokument se nalazi u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine, pod oznakom R-509, inventarni broj 753, list 1.
Hasandedić u svom istraživanju navodi da su Mostar i ranije pogađale velike poplave, a posebno izdvaja događaje iz 1713, 1791. i 1870. godine.
Sačuvani zapis o katastrofi iz 1713. godine ne sadrži pouzdane podatke o eventualnim ljudskim žrtvama, ali detaljno opisuje razaranja i veliku materijalnu štetu.
Danas, 313 godina kasnije, ovo svjedočanstvo podsjeća na dugu historiju borbe stanovnika Mostara s nabujalom Neretvom, ali i na važnost čuvanja starih dokumenata koji nam omogućavaju da upoznamo život ljudi iz davno prošlih vremena.
